|
Poeziju je Seferi (skrativshi svoje prezime) pocheo objavljivati tek kad je zashao u chetvrtu deceniju zhivota. Prva zbirka je, pod simbolichkim naslovom Prekretnica, objavljena 1931. godine u 200 numerisanih primjeraka na 46 stranica. U to vrijeme precijenjena kao stvarna prekretnica u grchkoj poeziji, koja dotle nije znala za toliko jednostavan jezik i nenametljiv pjesnichki izraz, ova Seferijeva zbirka rimovanih, veoma muzikalnih stihova ”chiste poezije” pisana pod Valerijevim utjecajem, potamnjela je nepovratno pred Mitskom istorijom iz 1935. godine. Ova nevelika knjizhica (od pedesetak strana) objavljena iste godine kad i knjiga pjesama Konstantina Kavafija, pokazala je prave moguc'nosti pjesnika Seferija da kroz elijotovsku vizuru proshlosti (u to vrijeme objavljuje prijevode Eliota i Paunda na grchki) iskazhe svoja lichna iskustva i znanja o istoriji i grchkom naslijedju, da kondenzuje lektiru sa svojim zhivim osjec'anjem tragichnosti i nesigurnosti u poeziju rafinirane forme i jezika svakodnevnice.
Naslovi njegovi sljedec'ih knjiga: Brodski dnevnik I (1940.), Brodski dnevnik II (1944.), Brodski dnevnik III (1955.), Vjezhbanka (1940.), i, posthumna, Vjezhbanka II (1976.). Osim ovih zbirki, Seferi je objavio josh sveshchice stihova Chatrnja (1932.), Gimnopedija (1936.) i Drozd (1947.). Sabranih pjesama dosad je objavljeno vishe izdanja. Takodje se bavio prevodjenjem na grchki i sa grchkog. Pored Valerija, Eliota i Paunda prevodio je Jejtsa, Darea, Zhida, Mishoa, Zhuva, Elijara i druge, a preveo je Pjesmu nad pjesmama i Otkrovenje po Jovanu.
Svojom poezijom neponovljive svjezhine, chiji svakodnevni, a ipak birani narodni govor daje njegovim stihovima sjaj koji ne tamni ni usljed melanholichne inotacije, tom poezijom bez podignutog tona i bez buchnog patriotizma – zasluzhio je svaki ugled i priznanje u modernoj grchkoj poeziji.
|