Mislila sam: trazhe pravo bahanatkinja,
muza, pretencioznih zhena oratorica i diskutantkinja.
Ali preda mnom su se rastvorili krovovi kuc'a
i spazih izmuchena lica pognuta nad loncima u kojima kljucha i dimi se,
a ruke su istegnute od svakodnevnog noshenja,
ochi otupjele od umora,
glave isprazhnjene od bilo kakvih misli
ili ispunjene glupim beznachajnostima.
Ugledala sam mlade majke shto ljuljushkaju uplakana cheda
u sumorna praskozorja,
spazila sam svoje sestre u tishini i ochaju.
Ne one koje lijepe i njezhne poput cvjetova
vuku za sobom povjesmo obozhavanja,
niti one koje su, obdarene dramom srec'e, stjecajem Okolnosti i Talentom,
chudom osvojile kljucheve za mjesta na kojima je zhenama pristup zabranjen.
Mislim na one shto se jedva potpisati znadu,
ili na one koje se bez rijechi prituzhbe odrichu svojih sposobnosti
ili na te shto krijuc'i prezir prema malodushnosti izabranika svojih
pomazhu da im se podizhu oltari.
Mislim na te koje, shibane i udarane,
zhive u vjechitom strahu, s djecom shto ih vuku za suknje.
Na rospije rashchupanih kosa
shto trude se osigurati sebi bolje mjesto, vriskom,
psovkama ili histerichnim plachem.
Na izabranice chiji zhivot protjeche
izmedju frizera i tezgi prepunih blistavih drangulija,
na surove majke koje vode svoju djecu u crkvu
i na natushtene radnice koje se vrac'aju iz tvornica u Lionu i Lodji.
Mislim na zhene koje kopaju krumpire na poljima,
ogrezle u blatu i galebi, hranec'i stoku,
nosec'i vodu u vedrima
i skupljajuc'i pamuk bolnim dlanovima,
jer sve to i dalje traje kao i prije stotine godina.
I na one mlade, prekaljene i energichne,
Koje pishu uzorne rasprave izazivajuc'i divljenje svojih ljubavnika
i chitatelja, ali chak i ako dostignu izvjesnu slavu,
dobijaju samo onoliko koliko pripada njihovom spolu.
Mislim na mlade prostitutke i…
na ludakinje po ulicama,
na djevojchice koje su silovali njihovi poochimi
ili manijaci shto skrivaju pogled,
na tajnice na koje svaki shef polazhe pravo
i na sve loshije od mushkaraca nagradjivane zhene svijeta
u tvornicama, uredima i na sveuchilishtima.
I mislim i na one koje, kad dostignu mjesto ili polozhaj,
postaju napast za svoje potchinjene i strashilo za kolege
oponashajuc'i tako bezochnost svojih muzheva i ocheva,
buduc'i ih razdire sujeta i netolerancija.
Mislim o vama, sestre, o vashoj bespomoc'nosti i…
o slabosti i nevjerojatnoj snazi.
Mislim o vashoj ljepoti i mladosti,
o njezhnom pokretu vashih dlanova,
o vashoj upornosti, borbenosti i zhudnji da sve imate odjednom,
o shaputanjima na uho i povjeravanjima mladim prijateljicama
koje vas slushaju rashirenih zjenica.
O, slatke Dijane, ljubomorne Lukrecije,
ponosite Junone, i ti, zahvalna Venero u bijeloj halji,
osvetoljubava Judito i ponosna Ester,
gospodjice glupe i gospodjice pametne, vi koje na uzici chekate
da dodje voljeni. I ti, sveta Terezo Aviljska,
i ti, sveta Katarino, koja gorish na mistichnoj vatri,
svete djevice sred ljiljana i ruzha,
razbashtinjene udovice, usamljene chudakinje,
starice, koje ubijaju divlji mladic'i,
vjeshtice i charobnice, Evo Liltih,
ukrotiteljske i zhrtve,
mushki emancipirane Charape Nebeske,
vojakinje, bojovnice, kurirke, zatvorenice,
nositeljice patosa, smijeshnosti, patnje,
obespravljene i ponekad vrlo podatne izrugivanju.
Lament, Lament nad cijelom polovicom chovjechanstva!
I hihot vraga shto se, u zmijsku kozhu odjeven,
izruguje svemu tomu, premda je nogom chiste Djevice pritisnut.
Prevela: Marina Trumic'
|