Most - Index
Most - Pretplata
Fikret Ibrichic': Autoportret [Povec'aj]

Index · Novi broj · Arhiva · Trazhi · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 183 (94 - nova serija)

Godina XXX februar/veljacha 2005.

Latinica · Ћирилица · Transliteration

Prethodna · Sadrzhaj · Naredna

Irina Kulenovic'
Pismo i pjesme

Poshtovano urednishtvo,

Slobodna sam da poshaljem nekoliko svojih pjesama i bit c'u sretna ako neka od njih bude vrijedna za objavljivanje u MOSTU.

Unaprijed Vam se zahvaljujem!
Irina Kulenovic'

P.S. Zhivim u Sarajevu s bakom. Imam 15 godina i zavrshavam osmogodishnju shkolu. Roditelji su mi poginuli za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu, pa sam kao siroche, uz svoju jako bolesnu baku, ovisna (zajedno sa njom) o Narodnoj kuhinji.

Ovo pishem smatrajuc'i da je potrebno o sebi dati neke podatke. Vezano za Vashu eventualnu opasku da je ovo pisano na kompjuteru, moram rec'i da mi je sve ovo shtampao shkolski kolega koji ima kompjuter.

Moja je adresa:
Lukic' Serafina (za Irinu)
71 000 Sarajevo
Ul. Kemala Kapetanovic'a 12/III

Tamo gdje si ti

Novo mjesto gradjeno tvojim rukama
drzhi me vezanu, moc'nu, zhustru,
na izvoru u bijeloj kochiji
michem usne ponovno,
vjerujem da stizhem
u krilo tom obichnom danu
tamo gdje si ti,
tamo gdje chekali smo
sunchane zrake pod stijenkom.
U djelic'u vremena
Pronalazim se.

Mjeseche moj

Izmjena slika pred mojim ochima
tako chesto ponavlja se jedna rijech,
odlazim u jednostavnost igre
i slozhenost plesa.

Pruzham ruke, hladne, obasjane,
mjesec je moj vecheras,
mjesec je moj pratilac sad.

Ako opet pozhelim zapaliti
davno sprijechene vatre,
sprijechi me mjeseche,
sprijechi me, sjaju moj.

Ja mogu

Neprihvatljiva rijech neodluchnosti,
za njom ne tezhi ni san ni noc',
budim se tako sama,
okruzhena ocharanoshc'u jutra, hladnog, ranog.

Iscrpljena njenom velichinom,
njenom nepravednom neodluchnoshc'u,
nadmoc'i ne zhelim da popushtam,
ja znam vishe,
ja mogu pocheti.

Sama

Kao razjareni konji
uz snazhan pljesak
ja okrec'em se, bez daha.

Kao oko shto trazhi
srodnu boju
ja slazhem rijechi
promishljeno, lukavo,
znam da moja pjesma jechi.

Zatvaram sebe pred tobom
i svoju krunu ostavlja,
s tobom sama sam,
nemoc'na, slomljena,
chekam da se oglasi
moja slomljena tishina,
dugo je gledam,
zhelim je chuti, otpjevati.

I bacam dragulje
sjajne, nestvarne,
tope se na tlu,
i kliznu mazno, zhurno.

Ti

Na bojishtu nada i potopljenih snova
usprkos krhkosti i beshc'utnosti
odolijevash samo ti.

Uz obrise bjeline i uz novi stil
ti podizhesh vremena u pjesmi.

I sve se stavlja u sklop,
u jedan bezgranichni mit i legendu,
mozhda chak i ep sjete.

Ja ga chitam uz miris malenkosti,
dishem u nepoznatom licu.

Govor mraka vec' poslao je zrake,
ti budi drugachija.

Dani

Ne zhelim dotaknuti svega ovog sazhetak,
bojim se nove suze, pada,
bojim se da pretezhak bit c'e pochetak, san.

Zato trchim, u crvenilo sklanjam svoj pogled.
Trchim brzhe, ali tishe,
iz daljine mashe mi novi dan.

Uvidjeh da ne donosi mi dar
ni zagrljaj, ni velichinu, ni sliku,
uvidjeh da isti je, samo drugo lice
olichava njegovu priliku.

Dan u dan slazhu se tiho,
neprimjetno lete i grle proshlost
milu, svaki novi korak chini jedan dan,
jednu
silu tame.

Prethodna · Sadrzhaj · Naredna

Senaid Buljubashic': Predio [Povec'aj]

Index · Novi broj · Arhiva · Trazhi · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Zadnja izmjena: 2005-05-20

ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Chasopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucakovic' · Sweden