Grupa ”ogorchenih Hercegovaca” (”Oslobodjenje”, 18. oktobra) reagovala je na imenovanje dr. Ive Banca, za pochasnog gradjanina Bosne i Hercegovine putem krac'eg teksta:
”Neshvatljivo je da neko predlazhe dr. Ivu Banca za pochasnog gradjanina ili drzhavljanina Bosne i Hercegovine, kada je on do sada kao ’gost u raznim televizijama’ spominjao samo Bosnu, ali ne i Hercegovinu!
Isti sluchaj je i sa gospodom: Sashom Toperic'em, prof. dr Muhamedom Filipovic'em, prof. dr. Vladimirom Premecom, prof dr. Gajom Sekulic'em, Seadom Palavric', Sulejmanom Tihic'em, reisom Mustafom efendijom Ceric'em…”
Grupa otvara pitanje medijskog zapec'ka Hercegovine i zalazhe se za hercegovachki jezik, a ne samo bosanski ili boshnjachki. Dakle, pokrec'e se i aktuelna tema i dilema oko bosanskohercegovachkog ili hercegovachkobosanskog jezika na prostoru Bosne i Hercegovine.
Nazhalost, c'utke smo preshli preko chinjenice uvodjenja samo varijante bosanski jezik u Ustav 30. marta 1994. godine i ”kumstva” potpisnika Povelje o bosanskom jeziku Instituta za boshnjachke studije 21. marta 2002. godine i pri donoshenju odrednice bosanski jezik oshtetili 496.220 prijeratnih zhitelja Hercegovine u 19 opc'ina ovog regiona.
Siguran sam da bi varijanta bh. jezika bila po mjeri i rado prihvac'ena od svih zhitelja Bosne i Hercegovine, bez obzira na to kojoj naciji pripadali i kojom se jezichnom varijantom sluzhili. Nauchne institucije i lingvisti bi se morali pozabaviti detaljnim opisom jezika, fonologije, morfologije, sintakse, stilistike, pravopisa i gramatike, s obzirom da postojec'e tri jezichne varijante vishe chine podruchje govora nego jezika sa svim njegovim zakonitostima.
Drugo je pitanje medijskog i politichkog ”zapec'ka” u kome se godinama nalazi Hercegovina. Zaboravlja se da na prostoru od 5.119.684 hektara, pored Bosne, stoljec'ima traje, istrajava i egzistira na svom topraku Bozhije davanje zvano Hercegovina i homo Hercegovina.
Prvi pomen joj datira 948. godine iz dokumenta rimskog vladara Porfirogeneta, a zapis Ivana Frane Jukic'a historijsko shtivo chini i zlata vrijedi: ”Prostor zemlje medju rijekama Savom, Unom, Drinom i morem Jadranskim od IX stoljec'a naziva se Bosnom i Hercegovinom”.
Letimichan pogled na srednjovjekovnu Bosnu i Hercegovinu govori o prostranstvu od Jadrana do Save, od Cetine do Drine, a poveljom Dubrovchanima (25. juni 1405.) kralj Tvrtko II se oslovljava ”kraljem Srbije, Bosne, Primorja, Humske zemlje, Donjih kraja, Usore, Soli i zapadnih strana”.
Od 1470. godine Hercegovina je sa statusom sandzhaka a prema odredbama Berlinskog ugovora provincija ili administrativna oblast unutar Bosne. Vododjelnica Bosna/Neretva na Ivan-planini i klimatske osobenosti preko Ivan-planine, chine Hercegovinu, ali to ne mozhe biti politichko, a josh manje drzhavotvorno uporishte ma za koga. ”Kule od karata” su i politikantske natuknice: stara, istochna, zapadna, juzhna Hercegovina i vode putevima strmoglava u bezdan totalnog neznanja o historijatu i vremenskom hodu kroz stoljec'a Hercegovine.
Od iskona su Bosna i Hercegovina neraskidivo tkivo svih onih koji ih u oku i srcu nose. Nisu djeljive ni sa kojim brojem. Znaju da izmire nepomirljivo i u stalnom sudaru: vjeru i naciju, kulturu i civilizaciju, istok i zapad, ljubav i mrzhnju, iskrenost i zavist, zhivot i smrt. Zato Bosnu i Hercegovinu podjednako poshtuj i uvazhavaj, ”privij” na srce i nosi u srcu ili ostavi na miru.
|