|
Ali ima, pored divanske markiranosti zhanra, obilje Tradicije, inkorporirane u koncept ”bosanskog islama” chiju je specifichnost u formi teorijskog diskursa prvi izlozhio Muhamed Filipovic' u chuvenom eseju ”Bosanski duh u knjizhevnosti – shta je to?” Od drugih muslimana bosanski se muslimani i bosanski islam znatno razlikuju. Njihov islam je stopljen sa elementima narodne tradicije, nashe bosanske i uopc'e slovenske provenijencije.4
Kod Trbonje je to ochito. Uzmimo za primjer ”Gazel o hrabrosti”:
Bi vako, pred mushkinjem prva,
hrabra predosta
Pechatna, medj hajduke hashar uchinje, posjechena osta
Digoshe turbe, svijec'e palilo bukadar insana chesto
Bashluci nestadoshe, poravni se, zatravi mjesto
Preko noc'i, jerbo ni edne svijec'e ne bi, mezar je nesto
(Turbe deli djevojke u Zaliku)
Ili, ”Gazel o dobroti”:
Bi vako, Opijach dobri i evlija,
stalno Bogu se molio
Narod dohodio da pomogrxe, a on svakog zbilja volio
Pomoc'i i savjet dobijo svako, lijechio; zapishi, prouchi
Machak mu plaho chudan, sam nasho dijete, dovo ga kuc'i
Isti tren ugino, kad li Opijach na ahiret ode: ter oba
U turbe zakopani a, bjeshe uzgor mezar tude do GROBA.
Grob ne bi od zhivih, u zelenim
haljinama vas
Naglo se stvori siromashku – donese spas
Kucne i uchini se veliki hljeb – nafaka poteche
I budne svashta i dolazi, dok neko ne izda svako veche
Medjer insan nemere shuc'et pa se pofali i grdno prevari
Jopet se dobrom nadali, kada se fukarashtinja svali
(”Turbe Shejh Opijacha na Tekiji”)
Prilikom ishchitavanja navedenih ali i drugih Sevdijevih gazela i divana primjetit c'emo da svi imaju istu kompozicionu shemu, ali razlichit narativni sadrzhaj naslonjen na predanje, mit, legendu, narodnu prichu, zapis, ili, neshto slichno shto ovog pjesnika izdvaja u bosanskohercegovachkoj literaturi po tematsko-motivskom ishodishtu.
Uochljivo je, takodjer, odstupanje od knjizhevnoteorijskih obrazaca i zakona poetskog artizma, a sve zarad priblizhavanja Tradiciji i njenoj ljepoti. Tako imamo potpunu ”autonomiju teksta”, kako prema kulturnoj situaciji i drushtvenim uslovima u kojima je tekst nastao, tako i prema prvom chitaocu. Na ovaj nachin, kako veli Ricouer, knjizhevno se djelo otvara nizu neogranichenih chitanja i to u razlichitim socio-kulturnim kontekstima. ”Ono se mozhe dekontekstualirati, ili njegovo je svojstvo da transcendira psiho-socioloshke uvjete vremena i prostora u kojima je nastalo, te ga se chitanjem ’rekontekstualizira’ u potpuno drugim povijesnim uvjetima.”5
Zato Sevdijevi gazeli o gordosti i skromnosti, dostojanstvu i patnji, moc'i i nemoc'i, nevolji i pravdi, vidovitosti i chudu, opomeni i ljubavi, bez obzira na neobichnu strukturiranost ukazuju na osobenu sintaktichku i semantichku vrijednost. Izgleda da se Sevdi namjerno ili ne svojim gazelima suprotstavio postojec'im modelima i knjizhevnoteorijskim kanonima, koji su opet njegov predmet pjevanja. Pogledajmo kako u ”Gazelu o patnji” poetski diskus prekorachuje uspostavljena znachenja i razara knjizhevni kanon svodec'i ga na puchki narativ.
U tmushi sjedila, buljila, dovedena
u Kazane
Dje se varilo bukadar hrane
Dumala za kog me dashe
Ushunja se blec'ak, umakashe u saft halapljivo
Osmjeli se mlada; umakalo, za kijem sam? Za mnom
Zabrunda. E nec'u te Bogami, Vrisnu
Kroza pendzher se vinu, jad srce stisnu.
Ochito je, takoder, da je gazel lishen semantichke razine jer otvoreno korespondira sa epskim narativom uronjenim u neposrednu egzistencijalnu situaciju. Takvih je kod Sevdija dosta i zato on toliko uvlachi chitacha u povijesni i egzistencijalni okvir teksta, chinec'i (ne)svjesno neku vrstu eksperimenta nad formom gazela.
Sevdijevi gazeli imaju josh jednu osobinu, oni vrlo transparentno odslikavaju jedan daleki svijet, tako da je onaj koji chita tekst uvijek u dijalektichkom odnosu sa istim. Ovaj kratki pregled neobichnih gazela nije nishta drugo do jedno novo chitanje ili pokushaj uspostavljanja dijaloga izmedju divanske knjizhevnosti i modernog svijeta na razini jednog gotovo zaboravljenog pjesnichkog teksta.
____________________
1 Nedim Filipovic', O problemima drushtvenog i etnichkog razvitka u doba osmanske vladavine, i Uticaj islama na bosanskohercegovachko tlo u knjizi Boshnjachka knjizhevnost u knjizhevnoj kritici, knjiga I – starija knjizhevnost, Alef, Sarajevo, 1990.
2 L. Hadzhiosmanovic' i Emina Memija, Poezija Boshajaka na orijentalnim jezicima, BZK Preporod, Sarajevo, 1995. str. 11.
3 Adnan Pejchinovic', Korak nazad ka tekstu, Zhivot, br. 10, 11, 12, Sarajevo, 2005., str. 95-104.
4 Vedad Spahic', Nalichja ”Lica svjetlosti”, Ostrvo, chasopis za knjizhevnost i umjetnost, br. 1, august 2004. god.
5 Paul Ricouer, Zhiva metafora, Grafichki zavod Hrvatske, Zagreb, 1981. god.
|