|
Nego, da ovo kazivanje i zapisivanje o ”dzhezvi”, o jednoj ”norveshkoj dzhezvi”, krenemo sa samog pochetka. Znano je vec' odavno da je u Norveshkoj svaki kraj kalendarske godine, a prije svega mjeseci novembar i decembar, vrijeme pojachanog i intenzivnog kulturnog dogadjanja, prije svega slike i slikarstva, intenzivne galerijske prezentacije. U taj ”okvir” sasvim komotno i kvalitetno uklopila se i izlozhba slika chetvorice bh. autora u Hafslund galeriji u Sarpsborgu (Norveshka), i ta je ”sitnica” poprac'ena sa velikom pozornoshc'u u norveshkoj likovnoj javnosti. Dalo se prochitati da su Banjaluchanin nastanjen u Sarpsborgu Jasmin Medic' i Hafslund galerija uradili neshto dobro, time shto su izvrshili prezentaciju jednog dijela likovnog stvaralashtva koje ”zhivi” i nastaje na skandinavskim prostorima. Ono, to slikarstvo, istinski potiche i izvire iz jedne, sasvim druge, i mozhda nedovoljno znane, kulture i likovne duhovnosti. Zato su predstavljena chetiri bosanskohercegovachka slikara u egzilu, a njihova imena su: Radoslav Tadic', Ilijas Krushkic', Zdravko Jojic' i Enes Levic'. Zaista, svaki od njih ponaosob donosi izgradjenu i uochljivu posebnost, vlastitu likovnu prepoznatljivost i ”govor boje” i svega shto sliku chini slikom, a svi zajedno, ono shto se zove izvanredan vizuelno estetski utisak – koji je nazvan ”Dzhezva”. S dosta umjetnichke, ali svakako i estetske osjec'ajnosti, sretno je, treba se priznati, pronadjen i sam naslov ove kulturne manifestacije, koja zasigurno nec'e tek tako otic'i u zaborav.
Izlozhbu je otvorio Arne Oren, nachelnik pokrajine Ostford, nadahnutim i zanimljivim, moglo bi se rec'i, pravim malim traktatom o kahvi i bosanskoj (bakarnoj ili mesinganoj) dzhezvi, upravo kao o univerzalnim simbolima susretanja ljudi, njihovih druzhenja i razgovora. U ovoj prilici to mu je bio povod kazivanju o multikulturalnom zhivljenju u kojem se, naprosto, hajmo rec'i, upijaju vrijednosti sredine u koju umjetnici dolaze s raznih strana svijeta i jednako tako prenose i prihvataju sve shto je vrijedno iz drugih prostora i kultura u skandinavskom okruzhenju. Nashi bh. slikari predstavili su se i pojedinachno, ali i svi zajedno, sa ukupno sedamdeset radova u raznim i kombinovanim slikarskim tehnikama.
Ovaj znachajan i zanimljiv kulturni dogadjaj u Sarpsborgu pamtic'e se i po nastupu i prezentaciji, i ukusno odabranoj muzici, josh jednog bosanskog stvaraoca na harmonici, Mostarca Mirsada Mime Stupca. On je, vjeshto i znalachki, svojim muziciranjem pridodao da sve bude kako valja, da ukupan ambijent i utisak bude josh kompletniji i sadrzhajniji i muzika bude najbolja podloga sveukupnom ”govoru” i prezentaciji chetvorice bh. slikara, ovoga puta u Norveshkoj, a vec' mozhda sutra u nekoj drugoj skandinavskoj zemlji. Zashto da ne, jer slikari, bilo gdje da zhive i stvaraju, oni ”govore” univerzalnim jezikom – jezikom boje…
|