|
Za razliku od, prvobitnog refleksa karikaturiste, da shto brzhe i shto efikasnije registrira razliku izmedju reagiranja okoshtalog chovjekovog duhovnog sklopa i suvremenosti, Hasan Fazlic' uochavajuc'i fakturu grotesknog kao kontinuitet chovjekove nastranosti, ide na minucioznu defiguraciju i tako dobija umjetnichku sliku. Razumljivo, Fazlic' tako dozhivljava ispunjenje, ali i dovodi u pitanje nashu istini nesklonu recepciju. Nije privlachno, ni pohvalno po nas to shto mozhemo vidjeti. Suochavanje s istinom, uvijek proizvodi vishe pitanja nego shto daje odgovora.
Tako se i dogadja, skoro, pa nevjerojatna stvar: dok slikari nastoje napraviti skicu ili nacrt, chovjek kojega smatramo karikaturistom pravi slike. Ustvari, ako se obratimo nekim umjetnichkim tradicijama koje su puno starije od europske, naprimjer: japanskom slikarstvu, vidjet c'emo kako duboko u njemu ukorijenjen i instaliran upravo taj refleks koji opstaje u Fazlic'evom radu. Ako pogledamo nacrte sjajnih crtacha Ropsa, Lautreca, ili Rodinove crtane studije, uochit c'emo kao prvo da nam djeluju karikaturalno, mada to u konachnom ishodu nije tako.
Sasvim suvremeno odjekuje izvrsna Baudelaireva studija o karikaturi i to bash kao energija i osvjetljenje koje se shiri oko radova Hasana Fazlic'a.
Konachno, prisjetimo se sjajnih crtezha iz Altamire, ali i onih, vidjenih na stijenama u Africi i Australiji.
Ustvari, prethodno kazano nedvosmisleno sugerira da je karikaturist i umjetnik Hasan Fazlic', osim iznimno talentiran i vrijedan – vrstan psiholog, jer, figuracija njegove slike zatvara chovjekov unutrashnji duhovni sklop, a odbijajuc'i slikati carevo ruho – cara ostavlja golog. Po riziku koji preuzima, njegova opcija je izuzetno odgovorna, ali ishod je visoko vrijedan i plemenit.
Hasan Fazlic' je vishe, nego li ijedan umjetnik raspet izmedju svoga ideala i zatechenosti stvarnoshc'u. Njegova umjetnichka sinteza grotesknog, istodobno je tendenciozna i fantastichna i upravo to: chini je odrzhivom i neporecivom u konachnom ishodu ma kako ga groteskno i upitno dozhivljavali.
Hasan Fazlic' je medju rijetkim umjetnicima koji chovjeka nastoje sagledati u ukupnosti njegovoga bic'a i uvjetovanosti koju proizvode drugi ljudi, okruzhenje i univerzum. Hasan Fazlic' je blistavo uspjeshan u tom stravichno teshkom i odgovornom pohodu i pregnuc'u.
Ova sjajna knjiga, MONOGRAFIJA autobiografskog tipa, koja je povod ovome tekstu i progovoru, priredjena i dizajnirana od samoga autora, ima sve odlike Fazlic'evog brizhljivog i istrajnoga rada. Sve je u ovoj knjizi postavljeno gdje treba, primjereno i svrhovito, s mjerom chovjeka koji chetrdeset godina opstaje snagom svoga dara i rada u samom vrhu jedne, umjetnichki iznimno teshke i zahtjevne opcije.
Apostrofirajuc'i svoje porijeklo, na samom pochetku knjige, Hasan Fazlic' donosi svoju znamenitu karikaturu rudara pod shljemom ispred hljeba sa sedam kora i posvetu: Majci Mejri, ocu Huseinu i rudarima Kreke. I, mada ovo mozhe lichiti na izlishnu sentimentalnost, u samoj sushtini to iscrtava cjelovitost i dosljednost Fazlic'evog ljudskog i umjetnichkog puta, vec' na samom pochetku. Hasan Fazlic' je u svome zhivotu mogao raditi bilo shto, ali uvijek bi to shto radi – obavljao rudarski odvazhno do ispunjenja i prebacivanja norme.
Knjiga donosi obilje izvanredno kvalitetnih reprodukcija slika i karikatura iz fundusa radova Hasana Fazlic'a tokom njegovog chetrdesetogodishnjeg angazhmana, kao i biografskih podataka i fotografija, priznanja za postignuc'a. Knjiga tako svjedochi o visokoj cijeni koju svaki chovjek predajuc'i se ostvarenju svoje ideje – plac'a Zhivotom.
Knjigu podrzhava serija izvanrednih tekstova prevedenih i na engleski jezik, a koje su pisali najbolji znalci likovnih umjetnosti i kulturnog zhivota u nas: Sulejman Bosto, Ismet Mujezinovic', Muharem Pervic', Vlada Bulatovic' Vib, Enver Mehmedbashic', Luka Pavlovic', Nihad Agic', Ivan Lovrenovic', Hanes G. Majer-Hohenstein (Hannes G. Maier-Hohenstein), Feliks Pashic', Ferid Softic', Vojislav Vujanovic', Reshad Hasanovic', Verner Meir-Leko (Werner Meir-Lechot), Vefik Hadzhismajlovic', C'azim Sarajlic', Mirko Amadeo i dr.
Kroz ovu knjigu huji i tutnji chetrdeset godina zhivota i rada sjajnog chovjeka i umjetnika Hasana Fazlic'a, a ispred nas defilira beskraj jada, bijede i nesnalazhenja kroz koje smo prolazili, a da zelene grane nema ni na vidiku.
Knjiga, kao u silovitom finishu i kreshchendu zavrshava sjajnim poglavljem: Sarajevski pakao / Sarajevo’s inferno, ustvari, blistavim ilustracijama stihova: Etnichko chishc'enje – Blage Dimitrove; Jadni Tolstoj – Izeta Sarajlic'a; Jevrejsko groblje – Izeta Sarajlic'a; Tako smo nespremni ushli u ovaj rat – Izeta Sarajlic'a; Sudbina – Blage Dimitrove; Godishnja doba – Djordja Slavnic'a; Lesh – Semezdina Mehemedinovic'a; Sarajevska Molitva – Abdulaha Sidrana; Buduc'a proshlost – Maria Sushka i Epitaf zhrtvama agresije na Bosnu i Hercegovinu – Huseina Tahmishchic'a.
Knjiga donosi i jedan broj vec' znamenitih ilustracija koje smo svojevremeno vidjeli u knjizi Jedna mama i dvanaest sinova za koju je stihove pisao Alija Hasagic' Dubochanin, ovdje u odjeljku Dobri a monstrumi / The good ones but monsters. Tu je i jedan broj nezaboravnih ilustracija iz Fazlic'eve knjige Bosna sama na svijetu / Bosnien allein auf der Welt – koje su kao izlozhbena postavka proshle svijetom u vremenima najtezhim po Bosnu i Hercegovinu u njezinoj historiji – kada je Hasan Fazlic' svojim nenadmashnim talentom, djelom i svjetskim ugledom umjetnika shirio istinu o agresiji na Bosnu i Hercegovinu.
Sve u svemu: dragocjena Knjiga, Hasanu Fazlic'u, njegovom daru i umjetnichkom ugledu primjerena, a nama i nashim naravima na neponovljiv nachin – slichna sasvim.
19. studenog/novembra, anno Domini 2004.
|