|
Nego, da ovo kazivanje i zapisivanje o ”džezvi”, o jednoj ”norveškoj džezvi”, krenemo sa samog početka. Znano je već odavno da je u Norveškoj svaki kraj kalendarske godine, a prije svega mjeseci novembar i decembar, vrijeme pojačanog i intenzivnog kulturnog događanja, prije svega slike i slikarstva, intenzivne galerijske prezentacije. U taj ”okvir” sasvim komotno i kvalitetno uklopila se i izložba slika četvorice bh. autora u Hafslund galeriji u Sarpsborgu (Norveška), i ta je ”sitnica” popraćena sa velikom pozornošću u norveškoj likovnoj javnosti. Dalo se pročitati da su Banjalučanin nastanjen u Sarpsborgu Jasmin Medić i Hafslund galerija uradili nešto dobro, time što su izvršili prezentaciju jednog dijela likovnog stvaralaštva koje ”živi” i nastaje na skandinavskim prostorima. Ono, to slikarstvo, istinski potiče i izvire iz jedne, sasvim druge, i možda nedovoljno znane, kulture i likovne duhovnosti. Zato su predstavljena četiri bosanskohercegovačka slikara u egzilu, a njihova imena su: Radoslav Tadić, Ilijas Kruškić, Zdravko Jojić i Enes Lević. Zaista, svaki od njih ponaosob donosi izgrađenu i uočljivu posebnost, vlastitu likovnu prepoznatljivost i ”govor boje” i svega što sliku čini slikom, a svi zajedno, ono što se zove izvanredan vizuelno estetski utisak – koji je nazvan ”Džezva”. S dosta umjetničke, ali svakako i estetske osjećajnosti, sretno je, treba se priznati, pronađen i sam naslov ove kulturne manifestacije, koja zasigurno neće tek tako otići u zaborav.
Izložbu je otvorio Arne Oren, načelnik pokrajine Ostford, nadahnutim i zanimljivim, moglo bi se reći, pravim malim traktatom o kahvi i bosanskoj (bakarnoj ili mesinganoj) džezvi, upravo kao o univerzalnim simbolima susretanja ljudi, njihovih druženja i razgovora. U ovoj prilici to mu je bio povod kazivanju o multikulturalnom življenju u kojem se, naprosto, hajmo reći, upijaju vrijednosti sredine u koju umjetnici dolaze s raznih strana svijeta i jednako tako prenose i prihvataju sve što je vrijedno iz drugih prostora i kultura u skandinavskom okruženju. Naši bh. slikari predstavili su se i pojedinačno, ali i svi zajedno, sa ukupno sedamdeset radova u raznim i kombinovanim slikarskim tehnikama.
Ovaj značajan i zanimljiv kulturni događaj u Sarpsborgu pamtiće se i po nastupu i prezentaciji, i ukusno odabranoj muzici, još jednog bosanskog stvaraoca na harmonici, Mostarca Mirsada Mime Stupca. On je, vješto i znalački, svojim muziciranjem pridodao da sve bude kako valja, da ukupan ambijent i utisak bude još kompletniji i sadržajniji i muzika bude najbolja podloga sveukupnom ”govoru” i prezentaciji četvorice bh. slikara, ovoga puta u Norveškoj, a već možda sutra u nekoj drugoj skandinavskoj zemlji. Zašto da ne, jer slikari, bilo gdje da žive i stvaraju, oni ”govore” univerzalnim jezikom – jezikom boje…
|