|
Poslije mnogo godina, tachno 12.8.2004. godine, sarajevske kolege, bivshi uchenici SSTSh, organizirali su susret generacije. Pored najbrojnijih Sarajlija, doshla je i grupa iz Mostara i to: nashe drage kolegice, Shishirak Hana i Lasta Balic' Vahida, zatim Machkic' Shac'ir, Vila Remzija, Temim Ahzur, Hadzhic' Huso i ja. Nashu grupu je oplemenio svojim prisustvom, ugledni pjesnik i glavni urednik chasopisa ”Most”, Kebo Alija. Bilo je i kolega iz Travnika, iz Zenice je doshao moj drug iz razreda, Mulabegovic' Safet.
Osjec'ao sam se uzbudjeno ali i sretno i vrlo prijatno, mislim da su se tako osjec'ali i ostali prisutni. Svi smo dobro preshli sedamdesetu godinu zhivota, uz boljke koje prate te godine. Nismo prichali o temama koje su cheste u nashoj starosnoj dobi, kao o chajevima za dobru probavu, o masiranju bolnih mjesta, korisnim aspirinima itd. Pjevali smo, veselo i srdachno razgovarali smo o svemu i svachemu pa i o proshlim vremenima i sjec'anjima na shkolovanje u SSTSh, shto nas uvijek osvjezhava. Uzhivali smo u slushanju recitovanja pojedinaca, a posebno u stihovima Alije Kebe. On nam je predlozhio da ostavimo pismeni trag o nashim druzhenjima, nashim pojedinachnim sudbinama pa i znachajnim nashim pothvatima, shto je sa odushevljenjem prihvac'eno. Obrazovan je odbor za razmatranje i realizaciju tog projekta, u koji je ispred Mostaraca ushao Remza Vila. On nas je iznenadio sastavljenim i chitanim stihovima, pa je pobrao odushevljen aplauz.
Uz ukusna jela i raznolika pic'a, toplo i vedro raspolozhenje, vrijeme je brzo proshlo pa je trebalo krenuti nazad u Mostar. Rastanak je bio pomalo tuzhan ali sa chvrstom zheljom da se shto je moguc'e cheshc'e sastajemo.
Hvala sarajevskim kolegama koji su organizirali ovo druzhenje koje me je pomladilo i duboko se urezalo u moju dushu, kao lijep nezaboravan dozhivljaj.
Jednog kishovitog jutra u Londonu, gdje sada zhivim, odluchio sam izvuc'i iz sjec'anja a i spasiti od zaborava imena kolega iz mog ”B” razreda, SSTSh – Zagreb, to su bili: Angster Stanislav-Stako, Antunovic' Luka, Arnaudov Zhivko, Cheranic' Slavko, Danon Cezar, Filjak Branko, Hrelja Ivan, Ivanchic' Dragutin, Kancir Boris, Katanushic' Marijan, Marjanovic' Dejan, Mehmedagic' Fuad, Mulabegovic' Safet, Nishic' Milivoje, Radecki Vinko, Raicheic' Drago, Saich Zvonko, Srbic' Miroslav, Stojev Tihomir, Tasevski Jovanche, Uljarevic' Slobodan, Vasiljevic' Simo, Vene Zvonimir, Vujinovic' Milosh, Vukovic' Aleksandar, Vukovic' Ranko i Zhigman Josip.
Neke kolege imale su nadimke po kojima su znani: Angster Stanko, kao pametan i dobar uchenik, dobio je nadimak Mozgo. Antunovic' Luka-Pedagogo. Arnaudov Zhivko, poshto mu je uvijek bilo hladno (Kelvinova nula) nadimak mu je bio Kelvin. Cheranic' Slavko-Cigo. Katanushic' Marijan-Picek. Nishic' Milivoje-Popaj. Raichevic' Drago-Giljgamesh i Uljarevic' Slobodan-Smajo.
To su moji razredni drugovi, sa kojima sam bio u istom razredu, spavao u istim spavaonicama, uchio u istoj uchionici, jeo u istoj trpezariji, prezhivljavao prijatno i neprijatno. To je izgradilo neraskidive, prijateljske veze.
Neke kolege su na zhalost umrle. Ali c'e biti uvijek u mom sjec'anju i mom srcu. Svim kolegama – bivshim uchenicima SSTSh – Zagreb, shaljem srdachne, drugarske pozdrave!
Cezar Danon, London
|