|
Poslije mnogo godina, tačno 12.8.2004. godine, sarajevske kolege, bivši učenici SSTŠ, organizirali su susret generacije. Pored najbrojnijih Sarajlija, došla je i grupa iz Mostara i to: naše drage kolegice, Šiširak Hana i Lasta Balić Vahida, zatim Mačkić Šaćir, Vila Remzija, Temim Ahzur, Hadžić Huso i ja. Našu grupu je oplemenio svojim prisustvom, ugledni pjesnik i glavni urednik časopisa ”Most”, Kebo Alija. Bilo je i kolega iz Travnika, iz Zenice je došao moj drug iz razreda, Mulabegović Safet.
Osjećao sam se uzbuđeno ali i sretno i vrlo prijatno, mislim da su se tako osjećali i ostali prisutni. Svi smo dobro prešli sedamdesetu godinu života, uz boljke koje prate te godine. Nismo pričali o temama koje su česte u našoj starosnoj dobi, kao o čajevima za dobru probavu, o masiranju bolnih mjesta, korisnim aspirinima itd. Pjevali smo, veselo i srdačno razgovarali smo o svemu i svačemu pa i o prošlim vremenima i sjećanjima na školovanje u SSTŠ, što nas uvijek osvježava. Uživali smo u slušanju recitovanja pojedinaca, a posebno u stihovima Alije Kebe. On nam je predložio da ostavimo pismeni trag o našim druženjima, našim pojedinačnim sudbinama pa i značajnim našim pothvatima, što je sa oduševljenjem prihvaćeno. Obrazovan je odbor za razmatranje i realizaciju tog projekta, u koji je ispred Mostaraca ušao Remza Vila. On nas je iznenadio sastavljenim i čitanim stihovima, pa je pobrao oduševljen aplauz.
Uz ukusna jela i raznolika pića, toplo i vedro raspoloženje, vrijeme je brzo prošlo pa je trebalo krenuti nazad u Mostar. Rastanak je bio pomalo tužan ali sa čvrstom željom da se što je moguće češće sastajemo.
Hvala sarajevskim kolegama koji su organizirali ovo druženje koje me je pomladilo i duboko se urezalo u moju dušu, kao lijep nezaboravan doživljaj.
Jednog kišovitog jutra u Londonu, gdje sada živim, odlučio sam izvući iz sjećanja a i spasiti od zaborava imena kolega iz mog ”B” razreda, SSTŠ – Zagreb, to su bili: Angster Stanislav-Stako, Antunović Luka, Arnaudov Živko, Čeranić Slavko, Danon Cezar, Filjak Branko, Hrelja Ivan, Ivančić Dragutin, Kancir Boris, Katanušić Marijan, Marjanović Dejan, Mehmedagić Fuad, Mulabegović Safet, Nišić Milivoje, Radecki Vinko, Raičeić Drago, Saič Zvonko, Srbić Miroslav, Stojev Tihomir, Tasevski Jovanče, Uljarević Slobodan, Vasiljević Simo, Vene Zvonimir, Vujinović Miloš, Vuković Aleksandar, Vuković Ranko i Žigman Josip.
Neke kolege imale su nadimke po kojima su znani: Angster Stanko, kao pametan i dobar učenik, dobio je nadimak Mozgo. Antunović Luka-Pedagogo. Arnaudov Živko, pošto mu je uvijek bilo hladno (Kelvinova nula) nadimak mu je bio Kelvin. Čeranić Slavko-Cigo. Katanušić Marijan-Picek. Nišić Milivoje-Popaj. Raičević Drago-Giljgameš i Uljarević Slobodan-Smajo.
To su moji razredni drugovi, sa kojima sam bio u istom razredu, spavao u istim spavaonicama, učio u istoj učionici, jeo u istoj trpezariji, preživljavao prijatno i neprijatno. To je izgradilo neraskidive, prijateljske veze.
Neke kolege su na žalost umrle. Ali će biti uvijek u mom sjećanju i mom srcu. Svim kolegama – bivšim učenicima SSTŠ – Zagreb, šaljem srdačne, drugarske pozdrave!
Cezar Danon, London
|