|
Profilacija novih likovnih izričaja. ”Nepovredivost” principa likovnog oblikovanja. Strakturalna međuovisnost dijela i cjeline u Lackovićevom likovnom djelu. Primarni identitet konstitutivnih elemenata strukturalnog poretka likovne materije. Fenomen narastanja i usklađivanja u jedinstvu i cjelovitosti višeg likovnog reda. Permanentno preispitivanje odnosa između strukture, sadržaja i gradbenog postupka. Razine individualne i obvezatne likovne cjeline u Lackovićevom likovnom ”prostoru”.
|
|
Stalna profilacija likovnih izričaja (i njihovih sudionika) pokazuje da su ovakovi izričaji uvijek bili i ostali sustavni čimbenik likovnih odnosa i da stoga dok god oni žele međusobno komunicirati, likovni sudionici imaju svoje mjesto u njima. Sve povijesno-umjetničke evolucije koje su se dogodile u likovnim odnosima, kao i značajne (veće i/ili brže) inovacije na području likovnih postignuća, dovele su do novih mogućnosti u kojima se sukcesivno vrednuju i različiti likovno-povijesni procesi.1
Istodobno, protežnost postojanosti, odnosno ”nepovredivosti” osnovnih principa likovnog oblikovanja i na Lackovićevu likovnu praksu 20. stoljeća, predstavlja (još jedan) očigledan dokaz nepromjenjivosti njezinih konstitutivnih elemenata, na temelju kojega proizlaze i činjenice o odgovarajućoj uvjetovanosti svih čimbenika poretkom organizacije likovne konstitucije cjeline, koji je karakterizirao (i) likovnu tradiciju klasične provenijencije. To, dakle, znači da su Lackovićevi likovni ”prostori” i dalje ovisni o strukturalno-crtačkom pristupu kao načinu, odnosno tijeku likovnog komunikacijskog provođenja.2 Sasvim je stoga razumljivo da jedan ovakav ”povijesni kontinuitet” postojanosti, odnosno određenosti takovih osobenih likovnih izričaja, kao što je Lackovićev, u osnovi potvrđuje i njihovu stalnu kohezijsko-strukturalnu uvezanost i uvjetovanost, jer je put ka uzajamnoj međuovisnosti dijela i cjeline (temeljem jasne određenosti strukturalno-tehničkih postupaka Lackovićeve crtačke organizacije) retroaktivno od same cjeline ka njezinu dijelu, sasvim egzaktno ustanovljiv.3
|
Ivan Lacković – Croata, Zima, ulje na staklu, 1969.
|
|
Općenito bi se, dakle, moglo reći da je u Lackovićevom primjeru rezultat koji nastaje strukturalnom organizacijom likovne materije, ustvrđen uzajamnom ovisnošću kojom su povezani osnovni, odnosno konstitutivni elementi strukturalnog poretka na osnovu čega je unaprijed određen i postupak konstitucije, kao i odnos između dijela i same cjeline. Upravo stoga je i sama mogućnosti ovakovog analitičkog razlučivanja osnovnih, odnosno konstitutivnih elemenata likovne materije, sasvim dostatno mjerilo za potvrđivanje njezine odgovarajuće kohezijsko-strukturalne međuovisnosti i uvezanosti.4 S ovakovog aspekta i sama konstitutivnost osnovnih, odnosno sustavnih elemenata Lackovićevog strukturalnog poretka, u biti je sasvim jasno uočljiva; na osnovi njihova primarnog identiteta, koji se ne gubi pored kvalitete koju diktiraju više cjeline likovne konstitucije. To je konačno i sasvim izvjestan dokaz temeljem kojega je, u strukturalnoj konstituciji likovnih postignuća Ivana Lackovića – Croate, uzajamni odnos između dijela i cjeline sasvim jasno ustvrdljiv; prvenstveno zbog zadržavanja primarnog identiteta konstitutivnih elemenata i u višim rezultatima likovne materije, koji su strukturalno-sadržajne provenijencije.5 U takovom postupku, njihova se ”cjelovitost” iskazuje u njezinom daljnjem narastanju i (samo)usklađivanju, gdje su pojedine, uvjetno rečeno, manje strukturalne cjeline sukcesivno uvezane, tako da tek zajedno ostvaruju likovnu cjelinu višeg reda. Na ovaj način, iz same cjeline, proistječe i njezina unutarnja nužnost (međuovisnost) koja se, sa svoje strane, može vrlo jasno uočavati. Dakle, sveobuhvatno narastanje Lackovićeve likovne cjeline predstavlja vrijedan domet u jedinstvu i cjelovitosti višega reda. U njoj se fenomen samonarastanja, do razine višega likovnog reda, nalazi u potpunoj uvezanosti i usklađenosti dijela i cjeline, iziskujući stalnu profilaciju gradbenog kvaliteta, što se, na krajnje usklađen način, pojavljuje u konačnom rezultatu te konstitucije.6
Ovakova usklađenost ”sadržaja” likovne materije u djelu Ivana Lackovića – Croate, u osnovi nije mogla narušiti postojanost i nepromjenjivost strukturalnog principa likovnog oblikovanja; bez obzira na neograničenost vrste i kvaliteta gradbenog sloga koji se koristi za njegovo provođenje. Stalno preispitivanje suodnosa između strukture i sadržaja, zahtijeva od nas prevrednovanje takovog odnosa u kojemu će sadržaj proizlaziti kao najviši domet odnosa između strukture i gradbenog postupka konstitucije likovne materije. U njihovoj praktičnoj primjenjivosti, konstitutivna (uže prihvaćena) likovna konstitucija, kao što je Lackovićeva rukopisna cjelina, radi na postizanju i provođenju posvemašnjih likovnih procesa diljem svijeta, promičući hrvatske kulturne i umjetničke interese. Lackovićevo umjetničko djelo raspolaže znatnim postignućima, zastupljeno je u svim zemljama gdje djeluju hrvatski kulturološki predstavnici i ostvaruje promidžbu hrvatskih kulturoloških ciljeva u najširem smislu te riječi. U svojoj prisutnosti okuplja muzeje, informacijske kulturološke centre, galerije, akademije, škole i sl. Lackovićeva umjetnost zaokuplja pozornost predstavnika i iz svijeta mas-medija, kulture, umjetnosti i trudeći se da, istodobno, ugradi u to mogućnosti za razvijanje obostranih kulturoloških i umjetničkih odnosa.
|
Ivan Lacković – Croata, Naramak potočnica, ulje na staklu, 1992.
|
|
Lackovićevo likovno djelo bavi se istim aktivnostima, s tim da povezuje i čitav niz hrvatskih umjetničkih i kulturnih projekata, vezanih uz pomoć i suradnju s institucijama u svijetu. Također, Lackovićevo likovno djelo ostvaruje zadaću promicanja sveza sa svijetom, a isto tako djeluje i u hrvatskoj integraciji sa svijetom. U godinama djelovanja za vrijeme i nakon Domovinskog rata, egzistirali su Lackovićevi dosezi kulture i umjetnosti u nizu zemalja, gdje se je razvijala široka djelatnost kulturoloških i umjetničkih povezivanja. Organizirale su se skupne izložbe, prezentacije, promocije... a sve sa željom da se stvore uvjeti za okupljanje što većeg broja prijatelja Hrvatske.
Manje zemlje, (kao što je Hrvatska) koje nemaju velika sredstva i mogućnosti kulturološke i umjetničke ”pozicije”, nastoje vrijednim postignućima (poput Lackovićevog) osigurati odgovarajuće uvjete kulturološkog i umjetničkog karaktera i istodobno, otvarati nove putove za razvijanje odnosa kojima će promicati međusobnu suradnju. Ne treba zaboraviti da manje zemlje imaju prikladnije uvjete i mogućnosti za razvijanje kulturološke i umjetničke promidžbe, jer se one prihvaćaju na drukčiji način nego promidžba velikih zemalja za koje se uvijek vjeruje da u konačnici imaju (i) određene druge ciljeve. Zemlje, poput ”Lackovićeve Hrvatske”, Austrije, Švedske ili pak nordijskih zemalja, mogu se prihvatiti kao modeli promicanja takove suradnje, na način koji ne izaziva dileme i koji, na drugoj strani, stvara izravne mogućnosti proširivanja uvjeta obostranog kulturološkog i umjetničkog djelovanja.
U takovim nastojanjima Lackovićevo likovno djelo omogućuje dvije razine uzajamne suradnje. Prva je razina tzv., neformalne suradnje, deligatnog komuniciranja s odgovarajućim osobama i oblicima likovnih komunikacija u zemlji primateljici. Druga su razina obvezatni odnosi, koji putem ovlaštenih osoba i mehanizama obostrane likovne suradnje stupaju u dogovore o realizaciji određenih kulturoloških (likovnih) projekata. Ta vrsta dogovora formalizirana je, i njihovi rezultati učvršćuju se u obostranom komuniciranju (suradnji). Dio komunikacija ostvaruje se (u Lackovićevom likovnom ”okruženju”) na najvišoj razini, i tu sudjeluju visoki državni predstavnici, koji dogovaraju i potpisuju određeni dogovor (ugovor) koji treba ići na ratificiranje odgovarajućim tijelima. Međutim, suradnja koja je u nadležnosti kulturoloških i umjetničkih čimbenika nalazi se na drugoj (više praktičnoj) razini i najčešće se odnosi na kulturološke (ili likovne) odnose vezane uz međunarodne izložbe ili prezentacije. U njima se i Lackovićevo likovno djelo prezentira u okvirima instrukcija koje su dobivene i odobrene od vlade, razgovora i nastoji dovesti do mogućnosti uspješne suradnje. Kada je taj cilj postignut, kulturološki se predstavnici okreću provedbi likovne suradnje, brinući se o ispunjavanju dogovora za koji je prethodno postignuta suglasnost.
____________________
1 James L. McCamy naglašava da povijesno određenje likovnih izričaja proizlazi iz njihovih odnosa i/ili funkcija u 20. stoljeću. Upravo stoga što su takovi odnosi i funkcije toliko međusobno isprepleteni (izmiješani) da ih je nemoguće do kraja svesti na sheme i modele klasičnog poretka njihove likovne organizacije, koji se dokazuje potpunom usklađenošću tih odnosa i/ili funkcija. McCamy, L. James: Conduct of the New Art Communication. New York: Harper & Row, 1994, str. 173-181.
2 James Derian problem jednoznačne determinacije osobenog likovnog izričaja ističe, u prvom redu, u nastojanjima ka utvrđivanju prirode likovnih postignuća. Derian, James: On Art Communication. Oxford: B. Black Well, 1987, str. 93-97.
3 Harold Nikolson (Harold Nicolson) racionalizaciju odnosa dijelova prema cjelini, nalazi u konstituciji, odnosno u likovnom zahtjevu za jedinstvenim kriterijima likovne konstitucije. Nicolson, Harold: The Art Communication. London: Butter - Worth, 1998, str. 183- 191.
4 ”Art processes” podrazumijeva i ”kombiniranje likovnih procesa” i ”stvaranje likovnih procesa” i ”sažimanje likovnih procesa” ili ”strukturu likovnih procesa”. Hill Norman: Art Organization. New York: Harper and Bros., 2002, str. 117-131.
5 Mauricie Waters konstitutivne elemente za gradnju likovne strukture naziva ”formantima”, po uzoru na formante (parcijalne segmente). Waters, Mauricie: The Art Communication. The Hague: Njihof, 1993, str. 191-198 .
6 Thomas Bailey izvodi zaključak da je izvjesnu hijerarhiju u gradbenoj zalihosti likovnih procesa moguće uspostaviti ponavljanjem ili naglašavanjem pojedinih odnosa i postupaka. Bailey, Thomas: The Art of Art Communication : The American Experience. New York: Appleton - Century - Crofts, 1998, str. 198-203.
|
|
Zadnja izmjena: 2005-01-03
ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucaković · Sweden
|
|