|
Profilacija novih likovnih izrichaja. ”Nepovredivost” principa likovnog oblikovanja. Strakturalna medjuovisnost dijela i cjeline u Lackovic'evom likovnom djelu. Primarni identitet konstitutivnih elemenata strukturalnog poretka likovne materije. Fenomen narastanja i uskladjivanja u jedinstvu i cjelovitosti visheg likovnog reda. Permanentno preispitivanje odnosa izmedju strukture, sadrzhaja i gradbenog postupka. Razine individualne i obvezatne likovne cjeline u Lackovic'evom likovnom ”prostoru”.
|
|
Stalna profilacija likovnih izrichaja (i njihovih sudionika) pokazuje da su ovakovi izrichaji uvijek bili i ostali sustavni chimbenik likovnih odnosa i da stoga dok god oni zhele medjusobno komunicirati, likovni sudionici imaju svoje mjesto u njima. Sve povijesno-umjetnichke evolucije koje su se dogodile u likovnim odnosima, kao i znachajne (vec'e i/ili brzhe) inovacije na podruchju likovnih postignuc'a, dovele su do novih moguc'nosti u kojima se sukcesivno vrednuju i razlichiti likovno-povijesni procesi.1
Istodobno, protezhnost postojanosti, odnosno ”nepovredivosti” osnovnih principa likovnog oblikovanja i na Lackovic'evu likovnu praksu 20. stoljec'a, predstavlja (josh jedan) ochigledan dokaz nepromjenjivosti njezinih konstitutivnih elemenata, na temelju kojega proizlaze i chinjenice o odgovarajuc'oj uvjetovanosti svih chimbenika poretkom organizacije likovne konstitucije cjeline, koji je karakterizirao (i) likovnu tradiciju klasichne provenijencije. To, dakle, znachi da su Lackovic'evi likovni ”prostori” i dalje ovisni o strukturalno-crtachkom pristupu kao nachinu, odnosno tijeku likovnog komunikacijskog provodjenja.2 Sasvim je stoga razumljivo da jedan ovakav ”povijesni kontinuitet” postojanosti, odnosno odredjenosti takovih osobenih likovnih izrichaja, kao shto je Lackovic'ev, u osnovi potvrdjuje i njihovu stalnu kohezijsko-strukturalnu uvezanost i uvjetovanost, jer je put ka uzajamnoj medjuovisnosti dijela i cjeline (temeljem jasne odredjenosti strukturalno-tehnichkih postupaka Lackovic'eve crtachke organizacije) retroaktivno od same cjeline ka njezinu dijelu, sasvim egzaktno ustanovljiv.3
|
Ivan Lackovic' – Croata, Zima, ulje na staklu, 1969.
|
|
Opc'enito bi se, dakle, moglo rec'i da je u Lackovic'evom primjeru rezultat koji nastaje strukturalnom organizacijom likovne materije, ustvrdjen uzajamnom ovisnoshc'u kojom su povezani osnovni, odnosno konstitutivni elementi strukturalnog poretka na osnovu chega je unaprijed odredjen i postupak konstitucije, kao i odnos izmedju dijela i same cjeline. Upravo stoga je i sama moguc'nosti ovakovog analitichkog razluchivanja osnovnih, odnosno konstitutivnih elemenata likovne materije, sasvim dostatno mjerilo za potvrdjivanje njezine odgovarajuc'e kohezijsko-strukturalne medjuovisnosti i uvezanosti.4 S ovakovog aspekta i sama konstitutivnost osnovnih, odnosno sustavnih elemenata Lackovic'evog strukturalnog poretka, u biti je sasvim jasno uochljiva; na osnovi njihova primarnog identiteta, koji se ne gubi pored kvalitete koju diktiraju vishe cjeline likovne konstitucije. To je konachno i sasvim izvjestan dokaz temeljem kojega je, u strukturalnoj konstituciji likovnih postignuc'a Ivana Lackovic'a – Croate, uzajamni odnos izmedju dijela i cjeline sasvim jasno ustvrdljiv; prvenstveno zbog zadrzhavanja primarnog identiteta konstitutivnih elemenata i u vishim rezultatima likovne materije, koji su strukturalno-sadrzhajne provenijencije.5 U takovom postupku, njihova se ”cjelovitost” iskazuje u njezinom daljnjem narastanju i (samo)uskladjivanju, gdje su pojedine, uvjetno recheno, manje strukturalne cjeline sukcesivno uvezane, tako da tek zajedno ostvaruju likovnu cjelinu visheg reda. Na ovaj nachin, iz same cjeline, proistjeche i njezina unutarnja nuzhnost (medjuovisnost) koja se, sa svoje strane, mozhe vrlo jasno uochavati. Dakle, sveobuhvatno narastanje Lackovic'eve likovne cjeline predstavlja vrijedan domet u jedinstvu i cjelovitosti vishega reda. U njoj se fenomen samonarastanja, do razine vishega likovnog reda, nalazi u potpunoj uvezanosti i uskladjenosti dijela i cjeline, iziskujuc'i stalnu profilaciju gradbenog kvaliteta, shto se, na krajnje uskladjen nachin, pojavljuje u konachnom rezultatu te konstitucije.6
Ovakova uskladjenost ”sadrzhaja” likovne materije u djelu Ivana Lackovic'a – Croate, u osnovi nije mogla narushiti postojanost i nepromjenjivost strukturalnog principa likovnog oblikovanja; bez obzira na neogranichenost vrste i kvaliteta gradbenog sloga koji se koristi za njegovo provodjenje. Stalno preispitivanje suodnosa izmedju strukture i sadrzhaja, zahtijeva od nas prevrednovanje takovog odnosa u kojemu c'e sadrzhaj proizlaziti kao najvishi domet odnosa izmedju strukture i gradbenog postupka konstitucije likovne materije. U njihovoj praktichnoj primjenjivosti, konstitutivna (uzhe prihvac'ena) likovna konstitucija, kao shto je Lackovic'eva rukopisna cjelina, radi na postizanju i provodjenju posvemashnjih likovnih procesa diljem svijeta, promichuc'i hrvatske kulturne i umjetnichke interese. Lackovic'evo umjetnichko djelo raspolazhe znatnim postignuc'ima, zastupljeno je u svim zemljama gdje djeluju hrvatski kulturoloshki predstavnici i ostvaruje promidzhbu hrvatskih kulturoloshkih ciljeva u najshirem smislu te rijechi. U svojoj prisutnosti okuplja muzeje, informacijske kulturoloshke centre, galerije, akademije, shkole i sl. Lackovic'eva umjetnost zaokuplja pozornost predstavnika i iz svijeta mas-medija, kulture, umjetnosti i trudec'i se da, istodobno, ugradi u to moguc'nosti za razvijanje obostranih kulturoloshkih i umjetnichkih odnosa.
|
Ivan Lackovic' – Croata, Naramak potochnica, ulje na staklu, 1992.
|
|
Lackovic'evo likovno djelo bavi se istim aktivnostima, s tim da povezuje i chitav niz hrvatskih umjetnichkih i kulturnih projekata, vezanih uz pomoc' i suradnju s institucijama u svijetu. Takodjer, Lackovic'evo likovno djelo ostvaruje zadac'u promicanja sveza sa svijetom, a isto tako djeluje i u hrvatskoj integraciji sa svijetom. U godinama djelovanja za vrijeme i nakon Domovinskog rata, egzistirali su Lackovic'evi dosezi kulture i umjetnosti u nizu zemalja, gdje se je razvijala shiroka djelatnost kulturoloshkih i umjetnichkih povezivanja. Organizirale su se skupne izlozhbe, prezentacije, promocije... a sve sa zheljom da se stvore uvjeti za okupljanje shto vec'eg broja prijatelja Hrvatske.
Manje zemlje, (kao shto je Hrvatska) koje nemaju velika sredstva i moguc'nosti kulturoloshke i umjetnichke ”pozicije”, nastoje vrijednim postignuc'ima (poput Lackovic'evog) osigurati odgovarajuc'e uvjete kulturoloshkog i umjetnichkog karaktera i istodobno, otvarati nove putove za razvijanje odnosa kojima c'e promicati medjusobnu suradnju. Ne treba zaboraviti da manje zemlje imaju prikladnije uvjete i moguc'nosti za razvijanje kulturoloshke i umjetnichke promidzhbe, jer se one prihvac'aju na drukchiji nachin nego promidzhba velikih zemalja za koje se uvijek vjeruje da u konachnici imaju (i) odredjene druge ciljeve. Zemlje, poput ”Lackovic'eve Hrvatske”, Austrije, Shvedske ili pak nordijskih zemalja, mogu se prihvatiti kao modeli promicanja takove suradnje, na nachin koji ne izaziva dileme i koji, na drugoj strani, stvara izravne moguc'nosti proshirivanja uvjeta obostranog kulturoloshkog i umjetnichkog djelovanja.
U takovim nastojanjima Lackovic'evo likovno djelo omoguc'uje dvije razine uzajamne suradnje. Prva je razina tzv., neformalne suradnje, deligatnog komuniciranja s odgovarajuc'im osobama i oblicima likovnih komunikacija u zemlji primateljici. Druga su razina obvezatni odnosi, koji putem ovlashtenih osoba i mehanizama obostrane likovne suradnje stupaju u dogovore o realizaciji odredjenih kulturoloshkih (likovnih) projekata. Ta vrsta dogovora formalizirana je, i njihovi rezultati uchvrshc'uju se u obostranom komuniciranju (suradnji). Dio komunikacija ostvaruje se (u Lackovic'evom likovnom ”okruzhenju”) na najvishoj razini, i tu sudjeluju visoki drzhavni predstavnici, koji dogovaraju i potpisuju odredjeni dogovor (ugovor) koji treba ic'i na ratificiranje odgovarajuc'im tijelima. Medjutim, suradnja koja je u nadlezhnosti kulturoloshkih i umjetnichkih chimbenika nalazi se na drugoj (vishe praktichnoj) razini i najcheshc'e se odnosi na kulturoloshke (ili likovne) odnose vezane uz medjunarodne izlozhbe ili prezentacije. U njima se i Lackovic'evo likovno djelo prezentira u okvirima instrukcija koje su dobivene i odobrene od vlade, razgovora i nastoji dovesti do moguc'nosti uspjeshne suradnje. Kada je taj cilj postignut, kulturoloshki se predstavnici okrec'u provedbi likovne suradnje, brinuc'i se o ispunjavanju dogovora za koji je prethodno postignuta suglasnost.
____________________
1 James L. McCamy naglashava da povijesno odredjenje likovnih izrichaja proizlazi iz njihovih odnosa i/ili funkcija u 20. stoljec'u. Upravo stoga shto su takovi odnosi i funkcije toliko medjusobno isprepleteni (izmijeshani) da ih je nemoguc'e do kraja svesti na sheme i modele klasichnog poretka njihove likovne organizacije, koji se dokazuje potpunom uskladjenoshc'u tih odnosa i/ili funkcija. McCamy, L. James: Conduct of the New Art Communication. New York: Harper & Row, 1994, str. 173-181.
2 James Derian problem jednoznachne determinacije osobenog likovnog izrichaja istiche, u prvom redu, u nastojanjima ka utvrdjivanju prirode likovnih postignuc'a. Derian, James: On Art Communication. Oxford: B. Black Well, 1987, str. 93-97.
3 Harold Nikolson (Harold Nicolson) racionalizaciju odnosa dijelova prema cjelini, nalazi u konstituciji, odnosno u likovnom zahtjevu za jedinstvenim kriterijima likovne konstitucije. Nicolson, Harold: The Art Communication. London: Butter - Worth, 1998, str. 183- 191.
4 ”Art processes” podrazumijeva i ”kombiniranje likovnih procesa” i ”stvaranje likovnih procesa” i ”sazhimanje likovnih procesa” ili ”strukturu likovnih procesa”. Hill Norman: Art Organization. New York: Harper and Bros., 2002, str. 117-131.
5 Mauricie Waters konstitutivne elemente za gradnju likovne strukture naziva ”formantima”, po uzoru na formante (parcijalne segmente). Waters, Mauricie: The Art Communication. The Hague: Njihof, 1993, str. 191-198 .
6 Thomas Bailey izvodi zakljuchak da je izvjesnu hijerarhiju u gradbenoj zalihosti likovnih procesa moguc'e uspostaviti ponavljanjem ili naglashavanjem pojedinih odnosa i postupaka. Bailey, Thomas: The Art of Art Communication : The American Experience. New York: Appleton - Century - Crofts, 1998, str. 198-203.
|
|
Zadnja izmjena: 2005-01-03
ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Chasopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucakovic' · Sweden
|
|