Index · Novi broj · Arhiva · Traži · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 181 (92 - nova serija)

Godina XXIX decembar/prosinac 2004.

Latinica · Ћирилица · Transliteration

Prethodna · Sadržaj · Naredna

Šemsudin Zlatko Serdarević
Stara pravoslavna crkva u Bjelušinama (2)

Mostarske bogomolje kao znamenja
multireligijskog života grada Mostara

Nastavak iz prošlog broja

I u sultanovom fermanu i u bujuruldiji hercegovačkog paše, kojim se odobrava popravak stare crkve u Mostaru, nigdje se ne navodi da se odobrenje izdaje zbog učešća pravoslavnog življa u borbama na strani centralne turske vojske protiv pokreta Husein-bega Gradaščevića, ali je ipak moguće da su mostarski Srbi zbog toga dobili naklonost paše i time su uklonjene sve prepreke da se odluka u fermanu ne sprovede. Jedan sloj uticajnih mostarskih muslimanskih vođa pokazivao je znake nezadovoljstva pa i otpore odluci da se crkva temeljito popravi i izgradi nova. Treba znati da je u to vrijeme Ali-aga Rizvanbegović Stočević, zaštitnik centralne osmanske vlasti, koji će kasnije (maj 1833.) biti imenovan za upraviteljem Hercegovine i unaprijeđen u pašu, bio odsutan iz Mostara. Upravo je on morao sprovesti u djelo naredbu bujuruldije od 13. septembra 1833. godine u kojoj stoji da se odobrava obnova crkve. To nije bilo teško jer je i sam Ali-paša bio najžešći protivnik Gradaščeviću. Radovi su započeti 1833. a završeni 1834. godine. Dimenzije ranije crkve su bile 10,2 x 7,2 x 4,2 metra dok su obnovljene nešto veće i iznose 13,2 x 9,3 x 6 metara što su nadležni organi vlasti ipak odobrili. Posredstvom turskog suda utvrđeno je da je ranija crkva imala dimenzije 17 x 12 x 7 endeza.

Donosimo prevod teksta sa lista 64/a, str. 207 sidžila mostarskog kadije koji se čuva u Arhivu Hercegovine u Mostaru: ”Posredstvom suda utvrđeno je da je crkva imala ranije dimenzije 17 x 12 x 7 endeza i obavijestili su da je potrebno opraviti. U vezi vaše arize Šejhul islam i muftija Sejid Abdulvehab izdao je fetvu da se crkva koja je dotrajala može na istim temeljima i u istim dimenzijama opraviti. U vezi ovoga ne smije se od raje tražiti ni jedno zrno, ni jedna akča, niti crkva smije biti veća ni za jedan pedalj ni za jedan prst veća od prethodne.”

U sidžilu br. 2 mostarskog kadije, list 65/a str. 207 stoji: U smislu carskog fermana kojim se odobrava opravka crkve izdaje se i ova bujrutlija i naređuje da se crkva može na istim temeljima opraviti. 27. zulhidžeta 1249 (1833. godine).

Sveti Jovan Preteča, Stara pravoslavna crkva, Mostar

Joanikije Pamučina (Zgradina, 13.12.1810. – Mostar, 8.11.1870.), sveštenik, književnik, prosvjetar, istoriograf, poliglota a uz to narodni čovjek u svom radu Život Alipaše Stočevića Rizvanbegovića između ostalog piše i o jednom detalju koji je vezan za staru crkvu. Pamučina kaže: ”Ljubuški je udaljen šest sati hoda od Mostara i toga dana paša je ručao kod Krejin-dvora (Krehin Gradac), četiri sata hoda od Mostara a dva od Ljubuškog. Tu je napisao i po svome čovjeku poslao vladici Josifu pismo ove sadržine: – Od mene, nepobjedivog Ali-paše Rizvanbegovića, vezira hercegovačkog, pozdrav Josifu, mitropolitu hercegovačkom, a evo šta ti sada saopštavam. Pošto sam ja sada praznih šaka, to reci mostarskim hrišćanima, da mi do moga povratka iz Ljubuškog pripreme 15000 groša, a 2500 groša mome sinu Zulfu, da odmah sabirate radnike i majstore i gradite crkvu, samo ni dužu, ni širu ni višu nego što je ranije bila. Ne gubite vrijeme, da biste gradnju dovršili do zime. Ovo pismo pokažite kadiji i on zna šta je u njemu zapisano. Ostajte zdravo.”

Ubrzo zatim, piše Joanikije, ”Ali-paša se vratio u Mostar i istog ljeta je započeta crkva. Svod je bio od kamena, i da li zbog toga što su ubrzano gradili ili što nije bilo dozvoljeno da ga više podignu (svod nije dobio potrebne dimenzije i ostao je nepoduprt) samo se on srušio i zgnječio dva-tri čovjeka. Što je bilo moguće brže, jadni hrišćani raščistili su ga i ponovo podigli. Crkva se počela graditi 1833. godine, a dovršena je 1835. godine. Ali ovoga puta, njen svod je sveden iz drveta, a ne iz kamena. Iste godine u Čistu nedelju, nju je osvještao vladika Josif i promijenio joj ime od hrama Pokrova u hram Roždestva Presvete Bogorodice, zbog toga što u grčkom kalendaru nema Pokrova Bogorodice (op. aut. U to vrijeme vladike su u pravilu birane iz Grčke, tzv. fanarioti). Te godine, vladika Josif pozvao je iz manastira Zavale nas trojicu jeromonaha: Ananija Perinovića, Serafima Šolaju i mene, Joanikija Pamučinu i dodijelio nas novoj mostarskoj crkvi. Tada je (1835. godine ) velika crkva (Konstantinopoljska) premjestila našeg mitropolita iz Hercegovine u Volos, u dimitrijadsku eparhiju, a na njegovo mjesto je postavila Prokopija, sozuagafopoljskog mitropolita sa Crnog mora”.

U staroj pravoslavnoj crkvi Roždestva Presvete Bogorodice 15. maja 1857. godine bio je Aleksandar Fjodorovič Giljferding (: Александр Федорович Гильфердинг, 1831-1872.), ruski konzul u Sarajevu. Giljferding je bio na proputovanju iz Metkovića za Sarajevo pa je svratio u Mostar. ”U crkvi je slušao božanstvenu i kaže da mu se lijepo pjenije dopalo, stoji zapisano u Dnevniku Prokopija Čokorila. Nakon toga posjetio je duhovnjake a narednog dana nekoliko hrišćanskih porodica: Šotriće, Okoliše, Ađelopule, Mrave i Šole. Jovi Dreču je poklonio novo Evanđelje vrijednosti 6 dukata a ostaloj djeci 20 dukata. Na dostoinu je dao 7 dukata a na pomazanie 2 dukata”.

Džordž Arbatnot (: George Arbuthnot) u svom djelu ”Hercegovina, ili Omer-paša i hrišćanski ustanci” (Herzegovina; or Omer-Pacha and the Christian Rebels) piše da je u to vrijeme jedina bogomolja pravoslavaca u Mostaru mala crkvica na periferiji grada uz koju se nalazi škola za dječake. ”Od Omer-pašinog dolaska, ove godine, zvona su postavljena na ovu crkvicu. Praznovjerje koje vlada među Turcima ’da zvona rastjeruju dobre duhove iz čovjekovog boravišta’ čini taj ustupak tim značajnijim, a i to je još jedan dokaz da današnji muslimani nisu toliko netrpeljivi kao što se pretpostavlja. I zaista nema nikakvih ograničenja za vjerske obrede ili javne procesije bilo koje vrste. Što se tiče crkvenih zvona, dodao bih da se njihova upotreba uvijek smatrala priznavanjem hrišćanstva kao punopravne vjere u tom mjestu”, stoji zapisano u ovom Arbatnotovom djelu. Omer-paša je došao u Mostar 1850. godine što znači da su zvona na staroj crkvi tada postavljena. Na ovoj crkvi očit je uticaj dalmatinske graditeljske škole kad je riječ o izvedbi zvonika. Radi se o kamenim nosačima na preslicu za tri zvona piramidalno raspoređena po vertikali.

Pacifikacija Hercegovine od strane Omer-paše Latasa (1850.) te ustanci Luke Vukalovića ovu pokrajinu stavljaju u fokus zanimanja evropskih sila. To je bio razlog da se i u Mostaru otvori Ruski konzulat. Zanimljivo je da su stanovnici Hercegovine tražili od ruskih konzula da se otvori konzulat i u Mostaru, kako bi se zaštitili od ugnjetavanja paše i mostarskog mitropolita. Grčki mitropoliti fanarioti neprestano su tražili od pravoslavne raje novac i na grub način često ga iznuđivali. E. P. Ščulepnikov (: Щулепников), ruski konzul u Sarajevu, na rođendan cara Aleksandra II 30. avgusta (11. septembra) 1858. godine podiže zastavu konzulata u Mostaru. Rano ujutro održana je u staroj crkvi liturgija i na njoj je spomenuto ime ruskog imperatora. Nakon toga je mitropolit Gligorije u prisustvu austrijskog i engleskog vicekonzula i mnogobrojnih pravoslavaca, osvještao zgradu konzulata i konzulsku zastavu koja je bila podignuta po dolasku Vasif-paše i brigadnog komandanta Hasan-paše, te članova Medžlisa.

Bogorodica sa Hristom, Stara pravoslavna crkva, Mostar

Ruski istoričar i slavjanofilski ideolog Aleksandar Fjodorovič Giljferding proputovao je 1857. godine kroz Hercegovinu, Bosnu i Staru Srbiju nakon čega je nastao njegov putopis. On je opisao između ostalih gradova i Mostar a posebno je bio oduševljen Starom crkvom. On piše: ”Ovaj kvart (Bjelušine) naseljen je pretežno pravoslavnim življem. Pravoslavna crkva, podignuta 1835. godine stoji usamljena na strmoj uzvišici blizu ovog kvarta. Uz njenu ogradu smješten je mitropolitov dom, mala i neugledna građevina, zatim još jedna kućica za sveštenike i monahe koji opslužuju u crkvi i, na kraju, škola, nova lijepa građevina, završena prije dvije godine, koja se, s obzirom na Mostar, može nazvati veleljepnom. Crkvena građevina nosi znake straha u kome su živjeli hrišćani kada su je zidali. Njen krov se jedva vidi iza ograde i ničim se ne razlikuje od krova obične kuće.” On konstatuje da je crkva većim dijelom ukopana u zemlju i da u nju vode polukružne stepenice. Ona je tijesna i za velike praznike u nju ne mogu da stanu svi vjernici. Giljferding je uočio da su prozori mali i da ikona gotovo i nema. On opisuje atmosferu za Uskrs kada se zadesio u Mostaru. ”Široka porta oko crkve bila je puna naroda. Do njega bogosluženje nije ni dopiralo. Naročito mi je bilo žao žena. Siromašne seljanke i veći dio građanki stajale su malo dalje, uz samu ogradu. Po srpskim crkvama žene na bogosluženju stoje odvojeno od muškaraca, na horu (odnosno priprati), skrivene od muških pogleda drvenim rešetkama (op. autora mušebacima). Kako je mostarska crkva mala i tijesna, na horu ima vrlo malo prostora. (Žene su ulazile na hor odnosno galeriju-priprat kroz posebna vrata na južnoj fasadi crkve koja i danas postoje.) Srbi – obični ljudi – iskrenom molitvom nadoknađuju nemogućnost slušanja riječi božije. Bogosluženje prate veoma dostojanstveno i pobožno. Krste se svaki put kad čuju ime ’oca i sina i svetoga duha’ a i pri svečanijim trenucima bogosluženja. Karakteristično je da se pravoslavni Srbin ma u kakvoj god divljini i pustoši odrastao, smatra živim članom crkve, prati bogosluženje i razumije ga. Ova vrlo utješna pojava neobično je značajna, osobito kad imamo u vidu položaj u kome se pravoslavna crkva i njena pastva nalaze pod turskom i grčkom vlašću.”

Giljferding je od četiri monaha koji crkvu opslužuju posebno istakao arhimandrita Joanikija Pamučinu (1810-1870.) koji je ”učinio velike usluge pravoslavnom življu u Hercegovini”. Posebna zasluga Pamučine je u širenju ruskih crkvenih knjiga u svom kraju. On je održavao vrlo prisne odnose sa ruskim konzulima i za zasluge je bio predložen za mitropolita u Sarajevu a tri godine kasnije za hercegovačkog mitropolita umjesto umrlog mitropolita Grigorija.

Stara pravoslavna crkva u Mostaru zanimljiva je iz više razloga. Pored velike zbirke starih ikona, izgleda crkve i njenog nazavidnog položaja pažnju privlače i grobovi unutar ogradnog zida.

Na istočnom dijelu crkvenog prostora, uz sami ogradni zid nalazi se nekoliko grobnica u nizu, između kojih su na dva mjesta uski prostori bez oznaka.

U njima se nisu pokopavali vjerski dostojanstvenici i svakako je zanimljivo odgonetnuti zašto su ostavljeni. U nedelju 21. novembra 2004. godine izvršio sam prepis tekstova sa nadgrobnih ploča. Popis je izvršen od juga prema sjeveru.

(nastavlja se)

____________________

1. Mitroforni / protojerej-stavrofor / ANTONIJE M. JAKŠIĆ / 24/III 1880. 12/XI 1969 g. / Spomenik podiže / kćerka Biserka; Na ploči se nalazi fotografija u (razbijenom) kamenom ovalu.
2. Protojerej stavrofor / DANILO M. REPOVIĆ / 17. XII 1904 / † 25 VII 1953. / U znak vječnog sjećanja / supruga sa djecom
3. Protojerej stavrofor / STEVAN ŠINKOVIĆ / paroh bjelopoljski / * 1865 † 1951. / spomen podižu zahvalna djeca
4. Protojerej stavrofor / RISTO B. KOČEVIĆ / paroh zagorski / rođen 13. marta 1864. god u vječnost / preselijo 8. XI 1936. god / spomenik podižu / sinovi
5. Protojerej stavrofor / MARKO S. POPOVIĆ / arhijerejski zamjenik / rođen u Pljevljima 30. I 1869 / preselio u vječnost 6. VII 1936. u Mostaru / vječnaja pamjat / Spomenik podižu / ožalošćeni / brat i sestre
6. Protojerej TOMO A. BRATIĆ / rođen u Fojnici 6. X 1871 / † u Mostaru 11. XI 1929. / cijeli svoj život posvetio je crkvi / narodu i porodici koje je volio / s ljubavlju svoje velike duše / Radio je i borio se za pravdu / i istinu i umro je vjerujući u njihovu pobjedu / i vječnost / Neka mu bude laka zemlja / i vječni pokoj / Grobnicu podižu zahvalni / supruga i djeca; Vertikalna ploča je pravljena od crvenkastog rizla a tekst je uklesan na bijelu mramornu ploču koja je zavrtnjima pričvršćena za osnovu; nakon ove grobnice slijedi uska površina sa pločom na kojoj nema teksta.
7. PATRIKIJE POPOVIĆ KOM... NOVIĆ (vjerovatno Komljenović ili Komnenović) / 19 V 1857 u Čajniću / † 16 II/III 1929 u Mostaru / vječna mu pamjat / supruga Lj... (slova oštećena od gelera)
8. PRAH POKOJNOGA / O / 1859 jereja / 6/8 1921. / srpski narod / U Mostaru; Tekst je uklesan u četiri polja velikog krsta; slijede dvije grobnice bez nadgrobnih ploča i jedna sa odlomcima nadgrobne ploče na kojima se vide tragovi starog pisma. Naredna nadgrobna ploča je gelerima toliko oštećena da se tekst sa nje ne može pročitati.
9. Prah pokojnoga / VASILIJA . VEZIĆA (vjerovatno Ivezića) / svješte / * 20/12 1840. † 28./ 10 1891. / blagodarni srpski narod / u Mostaru; naredni uski prostor sa pločom nema nikakvog teksta.

U Staroj pravoslavnoj crkvi u Mostaru nalazili su se vrijedni i stari relikviji kao i veoma stare ikone domaćih, italo-kretskih, grčkih i nepoznatih majstora nastalih u periodu između 15. i 19. vijeka. Donosimo nepotpun popis ikona Stare pravoslavne crkve u Mostaru koje su postojale prije posljednjeg rata ali za sada još uvijek ne znamo da li su spašene prije paljenja crkve a ako jesu zanimljivo bi bilo saznati gdje se sada nalaze, s obzirom da predstavljaju neprocjenjivo kulturno blago Mostara.

1. SVETI JOVAN PRETEČA; Rad mletačkog slikara bliskog Nikoli di Pjetru. Tempera na dasci, prva polovina XV vijeka, dimenzije 58 x 78,7 x 2 cm. Ikona se nalazila u Eparhijskom domu u Mostaru a pripada Staroj pravoslavnoj crkvi.
2. ISUS HRISTOS ”SALVATOR MUNDI”; Rad mletačkog slikara bliskog Nikoli di Pjetru. Tempera na dasci, prva polovina XV vijeka, dimenzije 59 x 77 x 2 cm.
3. BOGORODICA SA HRISTOM, SVETIM JOVANOM, SVETOM KATARINOM I STARCEM JOSIFOM; Rad nepoznatog grčkog slikara, tempera na dasci i platnu, XVI vijek, dim. 91,5 x 64,5 x 1,5 cm.
4. BOGORODICA SA HRISTOM ”UMILjENIJE”; Rad nepoznatog dubrovačkog slikara iz prve polovine XVI vijeka, tempera na dasci, dim. 49,5 x 73,5 x 2,5 cm. Ikona se nalazila u crkvi Svete Blagovesti u Žitomisliću a pripada Staroj pravoslavnoj crkvi u Mostaru.
5. BOGORODICA SA HRISTOM, SVETI ĐORĐE, SVETI DIMITRIJE I SVETI ARHANĐELI; Rad nepoznatog domaćeg slikara, druga polovina XVII vijeka, tempera na dasci, dim. 32 x 35,5 x 2 cm.
6. DEIZIS; Rad Aleksija Lazovića iz 1812. g., tempera na dasci, dim. 66,5 x 71 x 2,5 cm.
7. BOGORODICA SA HRISTOM; Rad nepoznatog italo-kritskog majstora iz XVI vijeka, tempera na dasci, dim. 29 x 37,3 x 1,5 cm.
8. BOGORODICA SA HRISTOM ODIGITRIJA; Rad nepoznatog italo-kritskog majstora iz XVI vijeka, tempera na dasci, dim. 54,3 x 65 x 1,5 cm.
9. BOGORODICA SA HRISTOM; Rad nepoznatog italo-kritskog majstora s kraja XVII vijeka, tempera na dasci, 24 x 31 x 1,2 cm.
10. BOGORODICA SA HRISTOM ”STRASNA”; Rad nepoznatog italo-kritskog majstora iz XVII vijeka, tempera na dasci, dim. 30,7 x 38 x 2 cm.
11. JOVAN BOGOSLOV; Rad nepoznatog italo-kritskog majstora iz druge polovine XVI ili početka XVII vijeka, tempera na dasci, dim. 42 x 70 x 2,3 cm; ikona se nalazila u crkvi Svetih Blagovesti u Žitomisliću a vlasništvo je Stare pravoslavne crkve u Mostaru.
12. BOGORODICA SA HRISTOM ”MLEKOPITATELNICA”; Rad nepoznatog grčkog slikara s kraja XVI vijeka ili početkom XVII vijeka, tempera na dasci, dim. 47 x 68 x 2 cm.
13. UKOP I VAZNESENjE SVETOG JOVANA; Rad nepoznatog grčkog slikara iz XVIII vijeka, tempera na dasci, dim. 20 x 29,5 x 1,5 cm.
14. SVETI SPIRIDON SA ŽITIJEM; Rad nepoznatog grčkog slikara iz XVIII vijeka, tempera na dasci, dim. 18,5 x 27,5 x 3,2 cm.
15. SVETI SPIRIDON; Rad nepoznatog slikara iz XVIII vijeka, tempera na dasci, dim. 13,5 x 27,5 x 3,2 cm.
16. BOGORODICA SA HRISTOM ODIGITRIJA; Rad nepoznatog grčkog majstora iz XVIII vijeka, tempera na dasci, dim. 36 x 46,5 x 2 cm.

Prethodna · Sadržaj · Naredna

Index · Novi broj · Arhiva · Traži · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Zadnja izmjena: 2005-01-04

ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucaković · Sweden