|
Kada zatražim, neku meni potrebnu ”dragu”, moj imenjak kao osupnut počne grozničavo prebirati po vraćenim knjigama na pultu ponavljajući više za sebe:
– A sada je bila tu, ma gdje se samo djenula, stvarno mi nije jasno?
– Naravno, tražena knjiga je možda nekada i bila tu, jučer, prekjuče, prije nekoliko dana ili sedmica, kao što je sasvim moguće da već mjesecima nije uopšte napuštala svoju logu među bezbrojnim sestrama zapadajući u neku letargičnu melanholiju zbog zaboravljenosti, jer zaborav za knjigu je njena prava klinička smrt na određeno vrijeme, pošto udružene prašina i vlaga kidišu na njeno krhko papirnato tijelo i ako se ta agonija zaborava otegne može se javiti i knjigojedac koji postaje njenim mrtvozornikom.
I tako dok moj vrijedni bibliotekar rovi po stalažama, loveći traženu srnu i ja se pridružujem ovom ugodnom lovu, samo sa suprotne strane, šuljajući se kroz gustiš njenih srodnika koji ugodno protrnu od prve do posljednje stranice uzdajući se u svoju sreću da će baš one postati mojim izabranicama. Osjećam unutarnjim bićem prisutnu uznemirenost i preklinjući nemušti vapaj:
– Uzmi mene, nećeš se pokajati, ja sam ti ona prava iz tvojih najdražih snova! Posegnem i nesvjesno rukom za mnogim knjiškim curama i dok dođem do kraja samo jedne stalaže već u rukama imam čitav harem raskošnih ljepotica čijim čarima ne mogoh odoljeti. Izlazim tako sa ushićenim mladenkama u naručju s kojima ću provoditi noći i dane u strasnom zagrljaju milujući njihova nježna i krhka tijela. U tom strasnom spajanju često dočekamo i zoru, pozdravimo i prvo sunce ne mogavši se razdvojiti jer smo postali jedna duša i jedno tijelo – mladić i knjiga. I kad presahne ova naša žarka ljubav, veza i dalje traje jer je u njenu knjišku dušu neizbrisivo utisnut pečat mojih prstiju i očiju kao što i ona pronađe svoje gnijezdo u mojoj duši i podsvijesti. Ovakve ljubavne veze nikada ne završavaju ljutnjom, svađom, prepirkom, uvredom, povrijeđenom sujetom, ne, naše strasne veze samo se naizgled prekidaju kad se rastanemo, ali one ostaju trajne, živeći od sjećanja na vatrene dane obostranog užitka.
Odavno sam prestao brojati i bilježiti moje drage ljubavi i sada počinjem sa stvaranjem ”drage” po sopstvenim zamislima iz najljepših snova sa najpoželjnijim osobinama: savršena vitkost, proporcionalnost svih njenih dijelova, prirodnost i životna jednostavnost, urođeni smisao za stalni humor koji neosjetno prelazi u ironiju a ponekad i u zajedljivi sarkazam, sa širokom i toplom dušom, nepomućenim razumom, briljantnim i rafiniranim intelektom kojem su strane i potpuno nepoznate bilo kakve predrasude, nepopravljivi je optimista uvijek spremna na smijeh i šalu, čak i na sopstveni račun, pružajući svakome utjehu i utočište, zanosnog pogleda vječito uprtog u sunčanu stranu života ne strepeći ni najmanje ni od tame koja se stalno smjenjuje na tronu sa svjetlom.
|