|
Razumije se da je i tradicija uchinila svoje, posebno kad se radi o naglashenoj lirizaciji stiha. Medjutim, time nije oslabljena snaga dozhivljajne ekspresije. Naprotiv, stih je time dobio zhivlju unutrashnju dinamichnost i uochljiviji lirski preliv. Uostalom, bez tih svojstava nemoguc'e je pjesnichki oformiti ekstazu, a Puljic' je sva tri ciklusa: Vodokradica, Hercegovina i Utochishta prozheo navedenim odlikama.
Iako poeta pjeva o zavichajnim krajolicima kao mjestima chulne omame, njegov pjev je nastao kao plod osame, da ne kazhem samoizgnanstva. Stvaraoci bogatog kontemplativnog radijusa prizheljkuju takav vid ”zatochenja”. Iz prostog razloga shto se u stanjima osame dusha potpunije otvara.
U pjesmama zavichajne tematike Puljic' ide dalje od granica vidjenog, mada je i ono dozhivljajem bogato. On je opsjednut unutrashnjim porivima dushe, svjestan da se tamo duh brusi i otelovljuje. Spiritualna crta pomazhe mu u otkrivanju chulnih i drugih tajni, trazhec'i u njima puniji udio egzistencije. Pjesma ”Vrata samotna”, to najbolje potvrdjuje:
U vratima shkripe kosti stare shume,
krckaju zubi vjeverice,
toliko u njima ima reume,
koliko u kljuchaonici nevjerice.
Poeta je u ispovjedni diskurs unio samoc'u kao vid razgranichavanja tamnih chovjekovih svjetova. Rec'i c'emo da oni u nekim stihovima dosezhu i nadvremensku skalu, shto je i razumljivo. Vizija ovdje poprima i takvu vrednosnu odredivost.
U Puljic'evoj poeziji naglasheno je prisustvo Boga. To nije teoloshki bog, nego je u pitanju vizija koja determinishe posustalu snagu brizhnog vinogradara Petra Radishe. Ili nekog drugog fenomena koji zaokuplja pjesnikovu misao. Pominjemo ih: Zid, Chempres, Stog, Stec'ak, Kuc'a... Od sve te mase temata samo afektivni trenuci imaju pravo na zhivot. Oni se udvajaju i mnozhe u vidu lirskih izliva i magnovene strasti. Rekao bih spontano i iskustveno!
Negdje je neko rekao da se obnavljanjem osjec'anja mogu ochuvati osjec'anja. Taj princip postao je vazhec'i i za nasheg pjesnika. Lepeza toga obnavljanja uslovljena je mnogim faktorima. Jedan od njih je prisustvo prirode, koju pjesnik shvata kao vid bozhanske milosnosti. Ona je jedino moguc'a ako je prati vlastito poetsko umijec'e i energija. Chak je i ritmichko-metrichka strana stiha sprovedena uz takve chinioce. Istina, ritam se najvec'im dijelom javlja kao sredstvo ”noshenja” vokacijskog predmeta, ali njega treba oblikovati u odgovarajuc'u poetsku recepciju.
Pomenuli smo fenomen samoc'e u ovoj poeziji. Ona u stvari predstavlja sklad sa samim sobom. A to je, priznajmo, uzvisheno stanje. Njime se dijagramira poseban vid spokojstva. Jer shto je u okruzhaju, to je u bic'u. Osjet je veza njim! Evo primjera te veze:
Glasovi zvona i kukavica
u meni probudishe
vjernika trnja i polja.
Samoc'a je stanje kad je chovjek sam sebi dovoljan. Tada se u dushi, u brzom naletu, javljaju slike i predosjec'anja. Pjesnik ih selekcionira. Slike koje sadrzhe svojstvo opchina, vishe se eksploatishu. Rijech je o slikama karakteristichnim za mediteransko podneblje: smokva, nar, voda, kamen, svici i dr. Puljic' ih ne daje same za sebe, vec' ih unosi u misao. Najcheshc'e se radi o misli uzbudljivog sklopa. Iskristalisana postaje dozhivljajni svijet!
Puljic'eve pjesme posjeduju dramsku tenzichnost. Zashto? Zato shto se patnja oglashava kao specifichan vid spoznaje. A to je onaj vid spoznaje gdje uobrazilja uspostavlja dominaciju u lirskom oblikovanju pjesme. Obichno je to karakteristichno za prirodu pejzazhista. Kod njih slika zamjenjuje poruku. Rijech je o iznijansiranoj slici. A i kako bi drukchije bilo kad se patnja predmetira kao srzhni poriv bic'a.
Uobrazilju smo s razlogom pomenuli. Njome poeta razastire osjec'anja u vishe sfernih krugova, ali najvishe onom sa misaonim znachenjem:
Podupirem plec'ima zid troshni.
Bura zdruzhila svoje zvijeri,
nasrnula na gnijezdo u kroshnji.
Strah svoj ptica krikom mjeri.
Kad je Puljic'eva poezija u pitanju, u nemaloj sam dilemi. Kroz kakvu optiku poeta najvishe progovara? U njemu su sjedinjeni i pjesnik i slikar, ne smetajuc'i jedan drugome. Rekao bih chak da se nadogradjuju u smislu evokativnih sublimacija. Slikar pomazhe poeti u vizioniranju dozhivljajnih stanja i boja. Njih ovdje ima na pretek. Srec'a je shto se one spektriraju kao misaoni svijet. Kao dubina toga svijeta.
|