|
Bisera Boshkailo je zaokupljena problemima zhene, savremene zhene koja se batrga izmedju snova i surove stvarnosti, izmedju umjetnosti i egzistencije, izmedju erotskog i intelektualnog i konachno uspostavlja ravnotezhu izmedju mushkog i zhenskog principa, pomirujuc'i ih samo u ljepoti uzajamnog davanja i neprestanog prashtanja. Preko glavnog zhenskog lika (Una – aluzija na bosansku ljepoticu), autorica otkriva moderni Zapad sa svim protivurjechnostima i svim nesavrshenostima njenim, i sredine u kojoj zhivi, ne mislec'i pri tom da se dogodilo chudo i da su zakonitosti i principi, koji su vazhili, ikada dovedeni u pitanje. Zhivot je svugdje podjednako surov i neblagonaklon i svugdje, na svakom mjestu, se mora biti istovremeno sa istim zharom i istom strashc'u i kad se kuha i kad se pishe, pjeva ili plache, ljubi ili mrzi, ili dok se pere prljavo sudje, razmishlja o tragichnom ljudskom usudu. ”Una, tvoj zhivot je sudbina ping-pong loptice koja mora igrati na dva polja da bi zadovoljila svoj smisao postojanja”, rec'i c'e u jednom trenutku glavna junakinja. Zhivec'i u stalnom suprotstavljanju, u stalnom ratu, izmedju pripadanja porodici na jednoj i neprestanog sanjarenja i uspinjanja nechem duhovno vishim, na drugoj strani, Una ancipira u savremenom zhenskom trazhenju i propitivanju svoje uloge, otvarajuc'i, nehotichno a dramatichno, problem porodice i njezine uloge u drushtvu i svih odnosa i relacija koja iz toga proizilaze. Na taj nachin otvaraju se pitanja emancipacije zhene i slobode, sirove i naprechac osvojene, koja se ukazuje kao neshto za shta ni sami ne znamo shta bismo uradili, darom koji snazhno obavezuje i cijelu stvar chini paradoksalnom, bash kakav je i sam zhivot.
”Uuunnaaaa..., zhivot je staza vijugava, glibava i prashnjava, ispreplitana izmedju nebodera, provuchena izmedju shumskih kutaka, izgubljena preko brda i planina, visoravni i dolina, staza pustinjskim pijeskom prekrivena, u dzhungliskim njedrima sakrivena, u morskom kovitlacu utopljena.” (str. 36.)
U romanu La Perla, glavni protagonist (Una) se usudjuje prekorachiti granicu prostora (zavichajnog) i prelazi u jedan sasvim nepoznati/neblagonaklon svijet, koji onda zahvaljujuc'i svojim protivurjechnostima/neravnotezhi uzrokuje dogadjanja i situacije gdje se put prevaljuje od pozicije ”materijala” (Alibabin izraz za zhene koje dolaze na Zapad u potrazhi za srec'om) do samosvjesnog intelektualca koji promishlja svijet i svoj odnos prema njemu svoje prvobitno stanje, Una zheli promijeniti i njezinu svijest formiraju dogadjaji i susreti kojima je sama sudionik i arbitar, pa njezino iskustvo nosi jedno posve novo, dakle, promijenjeno stanje glavnog lika. Una c'e krenuti u potragu za jednom vrstom samodefiniranja, istrazhivanja, samopropitivanja svog prvobitnog stanja i vrijednosnih stavova, svog odnosa prema mushkarcu, porodici, djeci, umjetnosti, studiju, prijateljici, uopc'e zapadnoj kulturi, naslijedju patrijarhalnog modela svijeta, i konachno, odnosa prema zapadnoj kulturi, naslijedju patrijarhalnog modela svijeta i na kraju, odnosa prema sebi.
”Eto, recite vi meni, kako da napravim pjesnika od jedne patrijarhalne, a uz to nadprosjechno moderne zhene? A tek kako da sa takvom zhenom izadjem na kraj kada dobije titulu, ako mi chak ni sada, dok ispred vrata nauke stoji, ne dozvoljava da stvorim pjesmu.” (str. 194)
Struktura romana La Perla Bisere Boshkailo je netipichna i nekanonska, u odnosu na tradicionalni nachin pripovijedanja, i po tome je, prije svega, ovaj roman netradicionalan/moderan. Koristec'i nelinearnu/simulantnu/slozhenu formu fabule, autorica izbjegava klasichne uzrochno-posljedichne, kauzalne forme priche i ne poshtujuc'i chesto logiku radnje, ona selekcionira i kombinira tako da chesto fabulu dozhivljavamo sasvim dekomponirano i rasuto. Ipak, osnovna poetichka nit priche zadrzhava se do kraja, do razrjeshenja i konkluzije, mada se, sa pouzdanom sigurnoshc'u, ne mozhe pratiti realizacija svih prethodnih poetichkih elemenata priche jer uvoda zapravo i nema, a konfrontacija je data na nivou unutrashnjeg monoloshkog diskursa. Postoji, dakle, glavni tok radnje i on zadrzhava nadredjeni odnos prema svim epizodama/rukavcima i onim mikrodogadjajima u romanu.
Zadrzhavanje pozicije objektivnog pripovjedacha u trec'em licu, samo prividno vezuje Boshkailovu za tradicionalne strukturne obrasce, jer se chesto ta pripovjedachka pozicija mijenja u korist propovijedanja u prvom licu. Promjena pripovjednog diskursa koristi promjeni ritma a time i opc'oj dinamici atmosferi u romanu. Takva dinamichnost teksta i njegovo lomljenje na kritichkim mjestima postignuti su ovdje i znalachkim promjenama narativnih obrazaca, pa narativne tehnike imaju cijelu lepezu, od opisa preko posrednog unutrashnjeg monologa, direktnog unutrashnjeg monologa, do prikazivanja struje svijesti i klasichnog monologa i dijaloga.
Osnovna odlika spominjanje zhenske vizure stvarnosti, u romanu La Perla Bisere Boshkailo, i mozhda jedna od najvrednijih osobenosti ovoga djela, svakako je jedan krajnje poshten stav autorice, koji se temelji na najdragocjenijem knjizhevnom izvoru, shto ga obichno definiramo kao vlastito iskustvo. Iz toga autobiografskog/intelektualnog diskursa, koji nadilazi i univerzalira konkretno i pojedinachno, proizlazi ovaj pripovjedachki eros kojim je cijeli roman blagotvorno preliven, bolje rec'i pliva u onoj sijaric'evski iskonskoj, epski intoniranoj, zhudnji za prichom.
Drugi, takodjer znachajan, domet ovog romana lezhi u osnovi, opet intelektualnog rakursa i najiskrenijeg saznanja, kako je i istochni i zapadni, i tradicionalni i moderni koncept drushtva, zapravo, jedno veliko nasilje nad zhenom. To je, prije svega, nasilje nad njenim moralnim dignitetom, pa su i chesti erotski pasazhi u romanu, narochito oni strukturalni kao E-mail poruke, samo potvrda ponizhavajuc'eg i neprihvatljivog svodjenja zhene na objekat manipulacije, ili ”materijala” koji se obradjuje, kako chesto rezonira jedan mushki lik u romanu.
|