|
Uvažavajući sve napore učinjene od organizatora i građana Mostara, uprkos nekim primjedbama na sadržaje i koncept otvorenja Novog Starog mosta, imao se dojam da su savremeni umjetnički sadržaj i multimedijalni oblici izraza (muzika, pokret, svjetlo, riječ, ambijent koga su činili ljudi sa širokog svjetskog prostora te ličnosti koje svojim odnosom spram mjesta i događaja snaže metafiziku mjesta) bili naslonjeni na čvrste temelje vrijedne kulturno-duhovne tradicije, baš kao što je i ljepota i lahkoća luka mosta utemeljena u snažne stjenovite obale Neretve.
|
Ćazim
Hadžimejlić
|
|
Hazim
Numanagić
|
|
Ešref
Kovačević
|
|
Avdo
Abaza
|
|
|
U kulturnoj baštini Mostara, kao i drugih mjesta po Bosni i Hercegovini, kaligrafija čini važan sadržaj i formu duhovne i materijalne kulture. Epigrafski spomenici Mostara, kao što su natpisi na Starom mostu, na nišanima po haremima mostarskih džamija ili tarihi nad vratima Karađozbegove džamije i česme, ispisani su i isklesani tako pažljivo i osjećajno da i danas, pored historijsko-faktografskih, pokazuju i visoke umjetničke vrijednosti. Tarihi na česmi Karađozbegove džamije, nastali nekad kao potpisi i poruke dobrotvora, i danas, u spletu savremenih grafita služe višestoljetnom povezivanju ljudi.
Kaligrafija u islamskoj umjetnosti, već nam je dobro poznato, zauzima jako važno mjesto i u pogledu značenja i u pogledu izraza. Pored arhitekture to je, možda i najvažnije polje izraza u islamskom svijetu.
Kaligrafija je u islamskoj umjetnosti nadomjestila ono što je pružala figuracija u drugim kulturama i umjetnostima. U kaligrafskim oblicima likovni umjetnici su našli forme za svoje estetsko-likovno izražavanje. Kaligrafi su često radili zajedno sa iluminatorima ili kamenoklesarima, keramičarima, majstorima koji su kaligrafiju primjenjivali na staklu, drvetu, kamenu, metalu, tekstilu. Ali, kaligrafi su djelovali i kao samostalni umjetnici. Stoga se kaligrafija javlja rano kao samostalno, novo umjetničko područje islamske umjetnosti. Ako se za ranu islamsku umjetnost može reći da je bila pod uticajem starih i ranijih mediteranskih, a potom i azijskih kultura, onda se za kaligrafiju – arapsko pismo – može tvrditi da je od svojih početaka, Poslanikovog s.a.v. vremena već originalna – izvorna umjetnost. Arapsko pismo, istina, spada u mlada pisma (starija su klinasto, grčko, latinsko, kinesko...) ali, već u ranoj fazi formiranja kada su se pismena razvila iz nabatejskih i aaramejskih pismena, arapsko pismo, koje često jednostavno zovemo kaligrafijom, dobilo je svoje prepoznatljive stilske oblike.
Prva značajka kaligrafije je u činjenici da je to pismo Objave što arapskom pismu daje, kako bi se savremenim jezikom reklo, funkciju medija i to onog koji tu svoju misiju s istim značenjem vrši od početka do danas. Tako, arapsko pismo u sebi sadrži i onu duhovnu vremensku vertikalu islama.
Druga značajka je u njegovim likovno-estetskim vrijednostima, razvijenim takođe vrlo rano, već u prvom i drugom stoljeću po hidžri. Ne samo da su kaligrafi prepoznali ljepotu pisma, nego su u grafemima i grafološkim oblicima i kompozicijama izgradili nekoliko stilova. O razvijenosti stilskih oblika svjedoči potreba da se takvi oblici urede, standardizuju i prepoznaju. Svi ti klasični oblici sistematizovani su u dvije skupine. Prvu čine pisma geometrijskih oblika zajedničkog imena kufi, a tu spadaju kufi jednostavno kod kojeg se najlakše uočava pravougla forma koju zatvaraju vertikala i horizontala harfa, zatim tu su kufi lisno, kod kojeg se vertikalni dio slova završava u obliku lista, pa kufi cvjetno, kufi pleteno i kufi čvorno, kod kojih se vertikalni dijelovi susjednih slova prepliću ili prave spletene čvorove. Vrlo je karakteristično i kufi kvadratno kojim se jedna ili dvije riječi, ime Allah ili Muhamed komponuju u kvadratu tako da se na svakoj strani unutar kvadrata iščitava ista riječ pa takvom pozicijom simbolizira kružno kretanje, ukupnost, Univerzum ali i jedinstvenu grafičku formu i sliku. Istovremeno sa kufskim oblicima razvilo se šest kurzivnih oblika od kojih se najčešće upotrebljavaju sulus i neshi. U 16. stoljeću, u Persiji, nastaje i talik pismo sa svojim varijetetima.
|
Ešref Kovačević: Kelimei tevhid, pliš, zlatna folija, sulus dželi
|
|
Kao što je bila razvijena širom svijeta, kaligrafija je bila razvijena i kod nas i tokom stoljeća nastali su mnogi prepisi Kur’ana. Jedan od posljednjih prepisa, u stilu sulusa, uradio je rahmetli Ešref-efendija Kovačević u godinama i odmah iza agresije u neprilikama 1992.-1995. Isto tako, stoljećima su oslikavane i levhama ukrašavane džamije po nekadašnjem bosanskom sandžaku i pašaluku od čega se vrlo malo sačuvalo. Mnogi predmeti su imali kaligrafske natpise: Među umrlim koje bilježi Mula Mustafa Bašeskija ima i onih uz čije ime piše da je bio i kaligraf. Na mnogim tarihima nišana rahmetli Mehmed Mujezinović je iščitao da su rahmetlije bili poznati kaligrafi. I dok se za projektante i graditelje mnogih džamija ne zna, osim rijetkih: Mimar Sinana, Hajrudina, Adžemi Asir Alija, Ramadan-age, kaligrafi su se potpisivali na levhama ili stranicama prepisanih Kur’ana, istina često uz ime bi dodali i riječ siromah... kako bi sačuvali i kod sebe i kod drugih osjećaj skromnosti ali i izrazili osjećaj ponosa za učinjeno djelo.
Iako je odlaskom osmanske vlasti i uvođenjem drugog pisma kod nas nastala kriza za arapsko pismo, kaligrafija nije potpuno nestala. Istina, prorijeđene su prilike njene primjene, posebno u zvanične i svečane svrhe, prorijeđena su i imena kaligrafa ali, tradicija se održala. Zna se da je u Mostaru, između dva svjetska rata i kao kaligraf djelovao Mustafa Rizvić a u Sarajevu, kao kaligraf, jako je bio cijenjen Ešref-efendija Kovačević. U posljednjih desetak godina došlo je do obnove interesa za kaligrafiju a u situaciji društvenih, političkih i kulturnih otvaranja i demokratizacije društva. Svjesni smo i obnove antagonizma koji je prouzrokovao genocid i kulturocid. Tako ni kaligrafija nije bila pošteđena destruktivnih energija. Eksplozivom su raznesene i levhe u Ferhadiji džamiji u Banja Luci, izuzetno arabeskno-kaligrafsko slikarstvo i tarih nad portalom i brojni kaligrafski zapisi oko portala, neka vrsta ondašnjih grafita, na Aladža džamiji u Foči. Najveći zločin nad ovom vrstom kulturno-duhovnih vrijednosti učinile su srpske jedinice zapaljivim granatama kad su u Orijentalnom institutu u Sarajevu izgorjele hiljade rukopisa i dokumenata pisanih arapskim pismom na arapskom, persijskom i turskom jeziku.
Ipak, u posljednjih nekoliko godina bilježimo prilike kad se kaligrafija mogla vidjeti ili u sastavu sa drugim likovnim djelima ili na izložbama koje su bile posvećene samo djelima i umjetnosti kaligrafije. Jedna od takvih, možda zbog broja radova i kvaliteta učesnika najjača, je izložba kaligrafskih radova rahmetli Ešrefa Kovačevića, dr Ćazima Hadžimejlića, Hazima Numanagića i Avde Abaza, otvorena 30. jula 2004., u obnovljenom prostoru sultan Selimovog mesdžida kod Starog mosta u Mostaru.
Između brojnih kaligrafskih radova Ešrefa Kovačevića organizatori su uspjeli dobiti samo nekoliko njegovih levhi koje se lako prepoznaju po tehnici i materijalima izvedbe. Rahmetli Ešref Kovačević se bavio, pored neposredno pisanih levhi i tehnikom apliciranih harfova i od njih izvedenih složenih kompozicija od srebrene i zlatne folije. Tako se u njegovoj praksi objedinjuju i samo pisanje i komponovanje kaligrafsko-linerne cjeline i rezanje harfa i ornamenta što su činili i stari majstori primjenjujući neku izreku, uputu ili Kur’anski ajet na neki predmet od neke upotrebe.
|
Ćazim Hadžimejlić: Izreka, dželi sulus, papir, tinta
|
|
Dr Ćazim Hadžimejlić se na ovoj izložbi predstavio sa više radova koji pokazuju domen njegovog interesovanja i obrazovanja. Naime, školovao se na Akademiji primijenjenih umjetnosti Mimar Sinan Univerziteta u Istanbulu gdje je diplomirao a potom na Institutu za umjetnost istog Univerziteta i doktorirao na klasičnom knjigoveštvu i kaligrafiji. Posjeduje idžazetname od najviših autoriteta kaligrafskog umijeća. Stoga njegovi radovi pokazuju mnogo od nekadašnjih znanja i postupaka koji su bili svojstveni za ugledne centre i radionice knjige i njene opreme. Nekadašnji manuelni postupci u izradi papira, poveza i korica, prefinjenih reljefa i zlatotiska na njima, prepariranje i dekoriranje papira (ebro), pisanje ili crtanje ili slikanje (vrijedi svaki od izraza) kaligrafskih nizova, mogu se vidjeti u savremenoj interpretaciji na njegovim radovima. Njegove levhe, stoga, pokazuju ljepotu kaligrafske geste, svetost Imena ili Riječi i nisu gole grafeme bez svoje nekadašnje cjelovitosti.
Levhe i ispisane stranice Hadisa koje je izložio Hazim Numanagić svjedoče o još jednom pasioniranom i školovanom kaligrafu. Hazim Numanagić je završio orijentalnu filologiju i historiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (arapski i perzijski jezik) a artističko-estetsku sklonost razvijao je poukama Ešrefa Kovačevića. Njegove levhe i kaligrafski ispisane stranice pokazuju spoj koncentracije i posvećene discipline kojom se vodi ruka samo onih od znanja i samo onih od aška. Svojom rukom ispisao je levhe i ajeta na zidovima Gazi Husrev-begove džamije prevodeći svoju kaligrafiju iz delikatnih minuskula u impresivno zdanje monumentalnosti.
|
Hazim Numanagić: Kur’an;
El-Feth: 29, papir, tinta,
sulus dželi, nesta’lik, kufi
|
|
Avdo Abaza: Kur’an;
Et-Tin: 1-4,
staklo, sulus
|
|
|
Među radovima ovih kaligrafa zapaženi su i radovi jednog Mostarca, Avde Abaza, koji je završio Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu i koji predaje kaligrafiju u Medresi u Mostaru. Njegovi radovi plijenili su pažnju i stoga što je uspio da svoje kaligrafske cjeline oblikuje u silueti arhitektonskog ansambla Starog mosta. Osim osjećaja za ljepotu slovnog oblika Abaza je pokazao interes za slikovite i simboličke stilizacije i crtačke naznake motiva, koje i nisu uvijek potrebne jer su forme samih grafema dovoljno sugestivne da se čitaju i kao slika ili silueta poznatog arhitektonskog ansambla.
|
|
Zadnja izmjena: 2004-11-05
ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucaković · Sweden
|
|