|
Sinoc' sam osjetio svemir
preko tvoje kozhe.
U shumskoj kuc'i sami smo bili,
zgrijeshih li ili ne, dragi Bozhe!
Ispod bijele strehe
umorni bor se grijao,
josh bjelja breza se smijeshila.
Rakija shljiva, suho meso i ti,
prichash mi, sudbina ovo je rijeshila.
Oblachish se, kuc'i morash poc'i,
nije kraj, novi dan se sprema,
Bogu se molimo.
Mi samo smo u prolazu ljudi,
u prolazu i dodji da se volimo.
|