Sinoć sam osjetio svemir
preko tvoje kože.
U šumskoj kući sami smo bili,
zgriješih li ili ne, dragi Bože!

Ispod bijele strehe
umorni bor se grijao,
još bjelja breza se smiješila.
Rakija šljiva, suho meso i ti,
pričaš mi, sudbina ovo je riješila.

Oblačiš se, kući moraš poći,
nije kraj, novi dan se sprema,
Bogu se molimo.
Mi samo smo u prolazu ljudi,
u prolazu i dođi da se volimo.