U oku zaleđenom kocka plavog neba

U oku zaleđenom kocka plavog neba. Ništa se
ne pomjera. Ne treperi ni paučina –
niska blistavih kapi rose. List topole
ne okreće se u snu, ne otkriva svoja srebrna
leđa. To u meni samo puše neki divlji vjetar –
vjetar uspomena. Dašak vreline i miris gareži.
Topli još pepeo sipi na moja gola ramena.
U ruci žilet – krvav i zarđao. Nečujno
otkucava sat ugrađen u temelj kuće na mjestu
gdje nekad je bio moj dom.

Siromaštvo me je obogatilo

Siromaštvo me je obogatilo. Svaka mrva
meni je, danas, cijeli kruh. Mirisan.
Mek. Topao. Kap vode – jezero, more.
Plava svila koja omotava tijelo moje
gole žene. Smiješak – dar od kojeg se
razvedri i siv, kišan dan. Kao da mi je
netko iskopao oči, kojima sam, donedavno,
gledao. Progledao sam, napokon. Kao Homer
vidim zemaljski, vidim nebeski svijet.
Živim sa svojim mrtvima. Tješi me njihova
vedrina. I moja rana samo je znak
po kojem se prepoznaju oni koje je život
izabrao. Da ne vide ono što se drugima
čini da razumiju.

Dijele li nas mrtvi od živih

Dijele li nas mrtvi od živih, sestro moja,
braćo moja? Svima nama iskri suza u oku
i dok se glasno kikoćemo. Valerija, Sargon,
Gagik, Stevan, Josip... Molitva ili rugalica?
Hoćemo li se vratiti na Ararat, vratiti u ep
o Gilgamešu? Ili će vjetar, ovaj vjetar nad
vjetrovima, odnijeti kuću pod čiji krov su se
sklonila naša sleđena srca, zajedno s nama –
neznano kud?

Jesi li i ti, ove noći, kao i ja

Jesi li i ti, ove noći, kao i ja,
Ustala iz tople postelje? Jesi li,
naga i bosonoga, išetala u noć?
Stojiš li, sad, kao i ja, pod ozvjezdanim
Svodom? Gledaš li u treptav sjaj
iste zvijezde? Mrznu li ti, kao i meni,
stopala, do gležnjeva u prhkom snijegu?
Je li i tebi pramen s čela pomjerio
lepet šišmišovih krila? Jesi li zastala
na pola puta od sebe k meni, kao što sam
ja zastao na pola puta od sebe k tebi?
Prinosiš li i ti usnama čašu punu
mliječne mjesečine? Hoćeš li se i ti,
ne znajući kako, vratiti u već ohlađenu
postelju? I usnuti, kao i ja, ono što je
u ovoj pjesmi već opisano? Talasa li se to
crn baršun, koji progorijevaju zvijezde,
od damara naših srca, koja bdiju, i ove,
kao svake noći?

Preveo: autor