|
 U jednom razdoblju svoga likovnog stvaralashtva, Jerko Bakula kiparske je forme radio u dosluhu s prirodnim oblicima. Poput djece chija mashta u oblacima prepoznaje mnoshtvo figura i predmeta, Bakula je trazhio i pronalazio skulpture u kojima su oblikotvorne snage prirode napravile chudesan otklon od svojih u ideji ili sjemenki prisutnih formi. Snaga rasta, razvoja i oblikovanja koje onom fizichkom i mineralnom daju organske oblike, Bakula je nastojao shto neposrednije pokazati u gotovim, u prirodi pronadjenim oblicima koji zorno prikazuju zhivu stvaralachku igru prirodnih snaga; snaga chijim djelovanjem su takvi oblici i nastali. Slovenski land art umjetnik Marko Pogachnik, ili uvjereni Tolkienovi poklonici rekli bi: stvaralachku igru elementarnih bic'a koja su ih oblikovala.
Uz prikazivanje i razotkrivanje tih stvaralachkih snaga i principa djelatnih u mineralnim i biljnim carstvima, Bakula ih je pokushavao i slijediti na nachin da zatechene organske oblike vlastitim kreativnim uplivom doradjuje i pretvara u kiparske forme i skulpture, ne narushavajuc'i, nego primjenjujuc'i oblikotvorne principe u njima prisutne.
U zadnjem ciklusu, s kojim se i predstavlja na ovoj izlozhbi, Bakula je bitno reducirao svoj odnos prema oblikotvornim i stvaralachkim snagama prirode. Dominantan motiv postaje ljudska figura, za koju iz prirode preuzima samo materijal u kojem radi, a to je u vec'ini sluchajeva drvo oraha. Ljudska figura prikazana je geometriziranim i stiliziranim oblicima u kojima je bogatstvo detalja zamijenjeno prikazivanjem chistih volumena. Oslobodjeni doslovne mimetichke opisnosti, ljudske figure svedene su na izraz napetosti vlastitog volumena, i uglavnom prikazane u pokretu, u plesu i u kompoziciji s drugim figurama. U Bakulinim skulpturama taj ples biva zaustavljen u jednom polozhaju/pokretu, koji je zapravo osnovni motiv ovih djela. Ne prikaz ljudske figure, nego izraz zhive organske forme prikazane stiliziranim ljudskim oblichjem.
|