Ne mozhe jedan takav Most u moje ochi stati
trebam svoje Tijelo josh mrzovoljno
od shvedske Hladnoc'e ochistiti
nadnijeti nad vode Neretve
i Ravnotezhu i Simetriju svoju uchiniti znanom
i Mirisnom

U Mostaru si Bolan ne bio
i Gledaj samo da ti ochi ne iskapaju
ovaku Pitominu
i Ljepotu
i trazhi Sebe u mnoshtvu slichnih Sebi
i Oni su najljepshi dio one Slike
o kojoj se Sanja
chim Sunce zadje iza Munara
i Mostar utone u svoju proshlost

Kako svemu vec' Znanom i Svijetlom
pridodati josh samo jedno Slovo o Mostu
i o Mostaru
potom otic'i Neznan
i Nepoznat
ostati sic'ushni dio Unutrashnjeg ogledala
u kome se Sve Sabira
da bi se jednom Oduzimalo
i Dijelilo unaokolo kao Lijek
prije nego se Nogom stupi na Most

Sada je Starac Mladic'
kao Upis lijep