Ne može jedan takav Most u moje oči stati
trebam svoje Tijelo još mrzovoljno
od švedske Hladnoće očistiti
nadnijeti nad vode Neretve
i Ravnotežu i Simetriju svoju učiniti znanom
i Mirisnom

U Mostaru si Bolan ne bio
i Gledaj samo da ti oči ne iskapaju
ovaku Pitominu
i Ljepotu
i traži Sebe u mnoštvu sličnih Sebi
i Oni su najljepši dio one Slike
o kojoj se Sanja
čim Sunce zađe iza Munara
i Mostar utone u svoju prošlost

Kako svemu već Znanom i Svijetlom
pridodati još samo jedno Slovo o Mostu
i o Mostaru
potom otići Neznan
i Nepoznat
ostati sićušni dio Unutrašnjeg ogledala
u kome se Sve Sabira
da bi se jednom Oduzimalo
i Dijelilo unaokolo kao Lijek
prije nego se Nogom stupi na Most

Sada je Starac Mladić
kao Upis lijep