Rushenjem Starog mosta
srushio se nash svijet
tkan od bjeline svjetlosti
mjesechine
od boja stijena, neba
Svijet od mirisa avlija...
Jezivi tutanj
i blagi drhtaj
tvoga malenoga tijela u snu
ratnom snu
I... tu je kraj.
Bio jednom jedan grad
kolijevka mostova
voda shto milujuc'i zapljuskuje obale
Bili koraci, shapati
tajne, poljupci
Samo je josh rijeka ostala
I krik
Samotni krik galeba
u tami
i pustinja u nashim prsima
shto zjapi
Otvaram prozor
dok mrak me opsjeda
i ledeni zrak
na skamenjenim usnama zaustavljam
stih
Gledam te
Ti i ja smo
Jedini most
Koji josh postoji
|