|
Pisanje je individualan čin i takvoj spoznaji se nema niti šta oduzeti niti šta novo dodati: svaki pisac piše na svoj način, slijedeći iskonski zov potrebe za pisanjem, oslanjajući se na talenat, koliko i na uporan rad.
Pred nama su pjesme koje je ispisao život, a sve što život ponudi kroz pero književnog stvaraoca, zavređuje pozornost i promišljanje kako se tako najljepše rađa ljepota koju sa sobom (do)nosi poetika. Onoliko, koliko je pjesnik odživio ili odbolovao svoje pjesme, prije nego ih je ponudio oštrici kritike, traje naša pažnja u smislu poniranja u suštinsko ili lebdenja nad stihopisom. Sudeći po onim stihovima, koje su kanuli na hartiju ravno iz grudi, Rasim Karić je dobrano odživio svoje pjevanje, prije nego je ono stiglo do našeg uha. Bljesak mudrosti daje pjesmama snagu misaone poetike, ali i uvjerenje kako pjesnik nije slučajno naget nad tako ozbiljnom zadaćom kakva je pisanje poezije. On u pjesmi ”Pepeljara” stihoslovi:
- ”U grobnici od stakla
- Svakog dana
- Umiru dječaci...”!
Pa i u pjesmi ”Ona”, koju je ispisalo srce, misaonost je dominantna nad uzdahom kojeg sa sobom nosi ljubav ”kao posljednji uzdah mudrosti”. Odslušnimo ovaj stih:
- ”U maju ona se kupa
- U bijelom beharu
- I ko grudva snijega topi
- U vrelom ljubavnom žaru...”
Pa ipak lirske slike ovakve poetike su bliskije za dušu pjesnika, te otud su i pjesme koje opisuje ”oko i sve što u oko staje, a duša upija”, bolja ponuda Rasima Karića za iščitavanje, osluškivanje, a odmah potom i čitalačko uživanje. On u svemu vidi mogućnost da može posijati sjeme stiha, koje će proklijati, olistati i sazrijeti u jednom dahu – za cijelu pjesmu. Nerijetko, snaga je u kratkom stihu i jednostavnoj poruci:
- ”Januar – mladoženja
- I ljudi se izljubiše”.
Umije Karić biti s mjerom duhovit i s mjerom satiričan, ali i dobrano dorečen, kao što je slučaj u pjesmi ”Demokratija”:
- ”Šutim i trpim
- Čekam da prorade vozovi
- Pa da stanem ispod podvožnjaka
- I vrisnem ono što mislim”!
Vrijedan pažnje je po mjeri skrojen i stih iz pjesme, po kome je naslovljen rukopis:
- ”Koračamo već dugo
- A pomakli se nismo
- Kao da se Bosna
- Oko nas okreće...”
Ako ništa, a ono misao je sretno pretočena u metaforu.
Ima Karić pjesama u kojima se, od bistrine, možemo ogledati, a takve stihove je ispisivala njegova čista duša, ili jednostavnije rečeno – ljudska dobrota. U takvim bistrim izvorima je slatko gašenje čitalačke žeđi za poezijom koju čini lijepom jednostavnost i beskrajna iskrenost. Od opisa u pojedinim pjesmama, duša nam biva ostrvo na kome ničeg nema hladnog, tamnog ili nejasnog. Poput akvarela u nas kaplje ljepota jednostavne poetike!
|