|
Pisanje je individualan chin i takvoj spoznaji se nema niti shta oduzeti niti shta novo dodati: svaki pisac pishe na svoj nachin, slijedec'i iskonski zov potrebe za pisanjem, oslanjajuc'i se na talenat, koliko i na uporan rad.
Pred nama su pjesme koje je ispisao zhivot, a sve shto zhivot ponudi kroz pero knjizhevnog stvaraoca, zavredjuje pozornost i promishljanje kako se tako najljepshe radja ljepota koju sa sobom (do)nosi poetika. Onoliko, koliko je pjesnik odzhivio ili odbolovao svoje pjesme, prije nego ih je ponudio oshtrici kritike, traje nasha pazhnja u smislu poniranja u sushtinsko ili lebdenja nad stihopisom. Sudec'i po onim stihovima, koje su kanuli na hartiju ravno iz grudi, Rasim Karic' je dobrano odzhivio svoje pjevanje, prije nego je ono stiglo do nasheg uha. Bljesak mudrosti daje pjesmama snagu misaone poetike, ali i uvjerenje kako pjesnik nije sluchajno naget nad tako ozbiljnom zadac'om kakva je pisanje poezije. On u pjesmi ”Pepeljara” stihoslovi:
- ”U grobnici od stakla
- Svakog dana
- Umiru djechaci...”!
Pa i u pjesmi ”Ona”, koju je ispisalo srce, misaonost je dominantna nad uzdahom kojeg sa sobom nosi ljubav ”kao posljednji uzdah mudrosti”. Odslushnimo ovaj stih:
- ”U maju ona se kupa
- U bijelom beharu
- I ko grudva snijega topi
- U vrelom ljubavnom zharu...”
Pa ipak lirske slike ovakve poetike su bliskije za dushu pjesnika, te otud su i pjesme koje opisuje ”oko i sve shto u oko staje, a dusha upija”, bolja ponuda Rasima Karic'a za ishchitavanje, oslushkivanje, a odmah potom i chitalachko uzhivanje. On u svemu vidi moguc'nost da mozhe posijati sjeme stiha, koje c'e proklijati, olistati i sazrijeti u jednom dahu – za cijelu pjesmu. Nerijetko, snaga je u kratkom stihu i jednostavnoj poruci:
- ”Januar – mladozhenja
- I ljudi se izljubishe”.
Umije Karic' biti s mjerom duhovit i s mjerom satirichan, ali i dobrano dorechen, kao shto je sluchaj u pjesmi ”Demokratija”:
- ”Shutim i trpim
- Chekam da prorade vozovi
- Pa da stanem ispod podvozhnjaka
- I vrisnem ono shto mislim”!
Vrijedan pazhnje je po mjeri skrojen i stih iz pjesme, po kome je naslovljen rukopis:
- ”Korachamo vec' dugo
- A pomakli se nismo
- Kao da se Bosna
- Oko nas okrec'e...”
Ako nishta, a ono misao je sretno pretochena u metaforu.
Ima Karic' pjesama u kojima se, od bistrine, mozhemo ogledati, a takve stihove je ispisivala njegova chista dusha, ili jednostavnije recheno – ljudska dobrota. U takvim bistrim izvorima je slatko gashenje chitalachke zhedji za poezijom koju chini lijepom jednostavnost i beskrajna iskrenost. Od opisa u pojedinim pjesmama, dusha nam biva ostrvo na kome nicheg nema hladnog, tamnog ili nejasnog. Poput akvarela u nas kaplje ljepota jednostavne poetike!
|