|
Trec'a ideologija i u mononacionalnim i u multinacionalnim zajednicama (a narochito u ovim drugim) mozhe biti samo ona koja uravnotezhuje ova dva principa koegzistencije (ne iskljuchujuc'i ni jedan) i koja se umjesto koegzistencijom bavi egzistencijom – opstankom i razvitkom drushtva.
Ime takvoj ideologiji je teshko dati ali, uvjetno, ona se mozhe zvati ideologija egzistencije jer ako na jednom teritoriju u jednoj drzhavi kao shto je Bosna i Hercegovina nema egzistencije, ako ljudi zhive bijedi i svako hoc'e a tko god mozhe i odlazi iz ove drzhave, onda je irelevantno i unutarnje koegzistiranje nacionalnih skupina, a besperspektivno je i koegzistiranje s drugim narodima i zajednicama naroda u drugim drzhavama u Europi. Ideologija egzistencije mozhe se slikovito i drugachije zvati, npr. ideologija chiste vode, ideologija opstanka i sl. ali ona svoj politichki izraz i odraz nalazi u najnovijoj pojavi na politichkoj i drushtvenoj sceni u strankama i udruzhenjima koje ozbiljno preferiraju ekologiju kao neshto shto je i lokalno (chitaj nacionalno) i globalno (chitaj internacionalno) relevantno. U Europi su to stranke zelenih.
Prilichno je chudno da se u vremenu eksplozije pluralnosti nisu u Bosni i Hercegovini pojavile stranke koje na prvo mjesto stavljaju egzistenciju a na drugo koegzistenciju, tj. stranke koje bi u svome nazivu istaknule ekoloshku orijentaciju. Istini za volju na lokalnoj razini postoje dvije stranke zelenih: Stranka zelenih Zenice i Stranka zelenih Banjaluke. Na proshlim lokalnim izborima zeleni Zenice ushli su u skupshtinu opc'ine, a zeleni Banjaluke nisu uspjeli osvojiti ni jedno mjesto u lokalnom parlamentu. I to je sve do sada.
Buduc'i su se na politichkoj pozornici u Bosni i Hercegovini pocheli pojavljivati integracijski vjetrovi medju manjim strankama te unutarnja reorganizacija istih, pospremanje i rashchishc'avanje sa starim liderima, za ochekivati je da se pojavi nova stranka (spajanjem vishe manjih) koja nec'e pledirati da zauzme centar vec' da balansirajuc'i u centru uravnotezhi politichku scenu i uvede principijelnost i povjerenje u politichki zhivot ove zemlje. Morala bi to biti vishenacionalna stranka stvarne bosanskohercegovachke multietnichnosti koja podrazumijeva djelovanje na cijelom teritoriju ove drzhave i strukturu chlanstva priblizhnu nacionalnoj strukturi stanovnishtva.
To bi se po prognozama ozbiljnih analitichara trebalo dogoditi, a kada c'e to biti, to se ni najbolji prognostichari ne usudjuju predvidjati.
|