Most - Index
Most - Pretplata
Josip Ushaj: Figurae naturalis, 2002. [Povec'aj]

Index · Novi broj · Arhiva · Trazhi · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 173 (84 - nova serija)

Godina XXIX april/travanj 2004.

Latinica · Ћирилица · Transliteration

Prethodna · Sadrzhaj · Naredna

Viktor Dundovic'
ZOI 1984. ili ”Ljubav i sloga nemoguc'e omoguc'e”

Spektakularno obiljezhavanje 20-te obljetnice Sarajevskih Zimskih Igara 1984., napoji sve nashe gradjane velikim ponosom shto smo neshto tako lijepo i dobro uradili a tek smo sada svjesni toga kada smo sve to i mnogo vishe od toga izgubili i pretvorili u rushevine, jad, bijedu, sramotu...

Bio sam te nezaboravne 1984. student i sjec'am se kako su nam studentski domovi renovirani kao i vec'ina objekata u samome gradu, sjec'am se i prekrasnih grandioznih olimpijskih borilishta, snijega koji je tvrdoglavo odbijao da padne da smo se svi bili vec' i zabrinuli zbog toga, i tada, noc' uochi samoga takmichenja ”zaljulja” snijeg kao nikad do tada pa se sada pochesmo brinuti zbog prevelike kolichine snijega shto se chitavu noc' obrushavao na borilishta da se morala angazhovati tadashnja JNA (Jugoslovenska Narodna Armija u koju se tada mnogi zaklinjasmo, kao shto je pochetkom 1992. i kasnije proklinjasmo jer se okrenu protiv sopstvenih naroda koji su do tada chinili njenu nesalomivu snagu...) chiji vojnici chitavu noc' gazashe snijeg kako bi takmichenje ujutro moglo nesmetano otpocheti.

Chitavo Sarajevo je bilo svecharski uredjeno, osjec'ala se praznichna atmosfera, svuda su leprshali blistavi osmijesi jer se vishe nije znalo ko je stranac a ko je nash, tada nas opsjedashe stranci iz chitavoga svijeta, ali kao turisti: novinari najpoznatijih medija elektronskih i pisanih, mnoge slavne lichnosti, ljubitelji sportskih zimskih natjecanja. Karte su se tada dijelile besplatno po nashim firmama... Bijashe to zlatno doba opc'ega napretka u tadashnjoj drzhavi koja se sve vishe otvarala svijetu i njegovom trzhishtu, samo shto to otvaranje nije znachilo kao danas da nam dolazi svako ko hoc'e iz bijeloga svijeta i da vrshlja po nashoj zemlji kao shto to danas stranci chine. Bijasmo mi tada gostoprimljivi domac'ini a oni ljubazni turisti; danas se izgleda vishe stranci ponashaju domac'inski u nashoj rodjenoj drzhavi a mi smo bojazhljivi doshljaci koji se pomalo pribojavaju svega i svakoga, pa i sopstvene sjenke. Prisjetih se jednoga nasheg konobara shto je ”zapalio” slavnoga glumca Kirka Daglasa naplativshi mu ”papreno” njegov rachun, shto se preprichavalo po Sarajevu i dugo poslije zavrshetka Olimpijade...

Branko Subotic': Bijela chinija, 1959.

Branko Subotic': Bijela chinija, 1959.

Proslava 20 godina od odrzhane Olimpijade ujedini chitavu zemlju, zblizhi je sa susjednim drzhavama i sve nas podsjeti na taj slavni dogadjaj kojeg mnogi pamte sa dubokom sjetom, pokojom suzom, i velikom tugom na taj jedinstveni trijumf svih nas u ta ”dobra stara vremena”.

Mnogim uchesnicima takmichenja shto osvojishe najvisha priznanja zaiskri biserna suza u oku i zadrhta glas kad progovorishe o tom, sada ishchezlom dobu, koje josh zhivi samo u slatkom sjec'anju duboko zapretano pepelom proshlosti u najskrivenijem kutku srca shto radosno zakuca kad se ponovo uzhezhe olimpijski plamen...

Tada i nash Jure Franko (simpatichni Slovenac) osvoji zavidno mjesto u natjecanju na veliki ponos svih nas, pa se porodi i poznata krilatica ”volimo Jureka vishe od bureka”...

Nasmijeshih se, sjetivshi se Bojana Krizhaja (isto Slovenac, nasha velika sportska uzdanica) kada zaboravi pozdravni govor pa ga publika podrzha gromkim aplauzom a on ohrabren time vjeshto se snadje i kratko improvizova ono shto je zaboravio.

Nekadashnji sjaj i ljepota Sarajeva i cijele BiH putem TV-ekrana uplovi u domove 2,5 milijardi stanovnika svijeta. Nazhalost i ratne strahote i bijeda smozhdenog i ubijenog Sarajeva obidjoshe chitavu Zemaljsku kuglu koja sazna za sarajevsku tragediju, sve to vidje preko 6 milijardi ljudi jer tada se obistini drugi dio narodne poslovice iz naslova ovoga teksta... ”Mrzhnja i razdor moguc'e onemoguc'e”.

Ali kao shto reche jedna pjesma, ”nec'u da gasim sunce shto sa neba sja”, jer zhelim da chuvam slatku uspomenu na to minulo doba ne prljajuc'i ga sumornom i otuzhnom slikom sadashnjosti i bliske ratne proshlosti.

Ne, nec'u, doista nikada ”ugasiti sunce shto u meni sja”, pogotovo na danashnji dan – Dan zaljubljenih – Valentinovo, zhivimo za ljubav i zbog ljubavi!

Bugojno, 14.02.2004.

Prethodna · Sadrzhaj · Naredna

Josip Ushaj: Plameno oko, 2003. [Povec'aj]

Index · Novi broj · Arhiva · Trazhi · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Zadnja izmjena: 2004-06-29

ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Chasopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucakovic' · Sweden