Treća ideologija i u mononacionalnim i u multinacionalnim zajednicama (a naročito u ovim drugim) može biti samo ona koja uravnotežuje ova dva principa koegzistencije (ne isključujući ni jedan) i koja se umjesto koegzistencijom bavi egzistencijom – opstankom i razvitkom društva.
Ime takvoj ideologiji je teško dati ali, uvjetno, ona se može zvati ideologija egzistencije jer ako na jednom teritoriju u jednoj državi kao što je Bosna i Hercegovina nema egzistencije, ako ljudi žive bijedi i svako hoće a tko god može i odlazi iz ove države, onda je irelevantno i unutarnje koegzistiranje nacionalnih skupina, a besperspektivno je i koegzistiranje s drugim narodima i zajednicama naroda u drugim državama u Europi. Ideologija egzistencije može se slikovito i drugačije zvati, npr. ideologija čiste vode, ideologija opstanka i sl. ali ona svoj politički izraz i odraz nalazi u najnovijoj pojavi na političkoj i društvenoj sceni u strankama i udruženjima koje ozbiljno preferiraju ekologiju kao nešto što je i lokalno (čitaj nacionalno) i globalno (čitaj internacionalno) relevantno. U Europi su to stranke zelenih.
Prilično je čudno da se u vremenu eksplozije pluralnosti nisu u Bosni i Hercegovini pojavile stranke koje na prvo mjesto stavljaju egzistenciju a na drugo koegzistenciju, tj. stranke koje bi u svome nazivu istaknule ekološku orijentaciju. Istini za volju na lokalnoj razini postoje dvije stranke zelenih: Stranka zelenih Zenice i Stranka zelenih Banjaluke. Na prošlim lokalnim izborima zeleni Zenice ušli su u skupštinu općine, a zeleni Banjaluke nisu uspjeli osvojiti ni jedno mjesto u lokalnom parlamentu. I to je sve do sada.
Budući su se na političkoj pozornici u Bosni i Hercegovini počeli pojavljivati integracijski vjetrovi među manjim strankama te unutarnja reorganizacija istih, pospremanje i raščišćavanje sa starim liderima, za očekivati je da se pojavi nova stranka (spajanjem više manjih) koja neće pledirati da zauzme centar već da balansirajući u centru uravnoteži političku scenu i uvede principijelnost i povjerenje u politički život ove zemlje. Morala bi to biti višenacionalna stranka stvarne bosanskohercegovačke multietničnosti koja podrazumijeva djelovanje na cijelom teritoriju ove države i strukturu članstva približnu nacionalnoj strukturi stanovništva.
To bi se po prognozama ozbiljnih analitičara trebalo dogoditi, a kada će to biti, to se ni najbolji prognostičari ne usuđuju predviđati.
|