Fazlija Alikalfic
SLAVA PJESNICIMA
LJUDSKOG TONA I IZRAZA |
Redakcija casopisa
"MOST"
Mostar
Osjecam se pobudjen da i na ovom
mjestu izrazim priznanje Redakciji
casopisa "MOST", posebno
glavnom uredniku, pjesniku Aliji Kebi.
Pobudjen sam na to sadrzajem posljednjeg
broja casopisa (105 (16)) i opet
njegovim opremanjem i izgledom. U ovoj
poratnoj fazi izdavanja i uredjivanja,
"MOST" se svojom snagom i
ljepotom neosporno uvrstio medju ugledne
i cijenjene evropske casopise.
Svaki broj "MOST"-a programski
ima svoj "tenor". U ovom
posljednjem broju to je "Pjesma i oluja" i s njima
pjesnici i sadrzaj u poglavlju "Aktuelnosti", kako ga je
urednik nazvao. Mislim da su pjesnici i
njihove pjesme dobro i
"aktuelno" odabrani. Nasa
zemlja ima dosta poznatih i uglednih,
starih i mladih pjesnika, ali Aleksa Santic, Tin Ujevic i Musa Cazim Catic, kao triumvirat,
su ovdje istinski pogodjeni.
Ja cu se zaustaviti na licnosti samo
pjesnika Alekse Santica. O Aleksi je kao
o malokom nasem pjesniku dosta receno i
napisano. Svejedno, vidite, njegova
pjesma "Zaboravimo" (objavljena
prvi put prije skoro stotinu godina,
1902) i danas zvuci vrlo aktuelno,
ljudski i mobilizatorski. Ja nijesam
pjesnik, ni knjizevni kriticar, niti
filozof ili sociolog, ali u sebi osjecam
moralnu hrabrost i izvjesnu potrebu da
kazem nesto ponovo (ili na novo) o Aleksi
Santicu. Bez obzira na brojne ocjene i
kritike o njegovom pjeanistvu i pjevanju
koje je knjizevna kritika prihvatila
(Bogdan Popovic i sl.), na neke koje
nijesu ni uvazene ni prihvacene (izvjesne
ocjene prof. Salke Nazecica), ubijedjen
sam da uz ime pjesnika Alekse Santica
mogu zasluzno stajati neki atributi ciji
naglasak je na "naj"... |
 |
|
Bez namjere da iciju priznatu vrijednost
i ugled umanjujem ili dovodim u pitanje,
po mom znanju i ubjedjenju Aleksa Santic
je na podrucju knjizevnosti
jugoslavenskih naroda neosporno
"najiskreniji, najljudskiji i
najrodoljubiviji" nas pjesnik. Da
podsjetim. Bilo je i ranije teskih
vremena, jos i za zivota Aleksina, za
koja se moglo reci - "Ne pada snijeg
da potre svijet, vec da svaka zvjerka
svoj trag pokaze". Nigdje u tim
snjegovima nema ni natruhe a kamo li
neljudskih tragova zivljenja, djelovanja
i pjevanja Alekse Santica. To je ono
najsustinskije sto sam ovom prilikom htio
reci. |
Slava pjesnicima ljudskog tona i
izraza !
Njima zaista "treba vjerovati".
Sarajevo, 12 augusta 1998.
Fazlija Alikalfic |
|
