|
Holokaust Jevreja u Mostaru i Hercegovini u periodu 1941-1945. godine i njegove posljedice na postratni rad i zhivot Jevrejske zajednice u Mostaru
(nastavak iz proshlog broja)
Nakon Drugog svjetskog rata u gradu Mostaru dvije ulice i shkola nosile su imena istinskih patriota i poznatih Jevreja: NH Dr. Jakoba – Shpanca i ulica NH Moshe Pijade, a shkola – Brac'a Ribar. Nazhalost dolaskom Hrvatskih vlasti u Mostar aprila 1992 god. i uspostavom jednonacionalne vlasti u dijelu grada pod njihovom kontrolom (takozvani Zapadni Mostar), ove ulice dobile su nova imena koja se nisu do danas promjenila i ako je Mostar postao ujedinjeni grad.
Znak da se neshto neuobichajeno deshava u Mostaru nakon uspostave nove vlasti bio je teroristichki akt miniranja ”Partizanskog spomenika u Mostaru” i eksplozija 30 tonske cisterne pune eksploziva u najnaseljenijem dijelu grada Mostara ”Zalik” za Bajram aprila 1992. godine shto je stvorilo veliku uznemirenost u gradu.
Grad je odjedanput postao pun paravojnih formacija u crnim uniformama sa ustashkim simbolima iz II svjetskog rata koje su sijale veliki strah.
Zaustavljali su i legitimisali gradjane na ulici, upadali u stanove,otimali vozila gradjanima itd. A shto je izazvalo veliki val izbjeglica koji su napushtali grad jer ih je stanje asociralo na 1941. godine kada su njihovi najblizhi nastradali.
Nas Jevreje a i vec'inu gradjana Mostara uzhasavala je chinjenica a i danas uzhasava da ulice slobodarskog Mostara dobivaju imena po najvec'im fashistichkim zlochincima iz II svjetskog rata. Tako neke ulice nose nazive: Dr. Mile Budaka, Lorkovic'a i Vokic'a, Jure Francetic'a, nadbiskupa dr. Alojzija Stepinca, Mostarskog biskupa Chule itd. a svi su bili osudjeni za ratni zlochin 1946. godine.
Vec'ina ostalih ulica i trgova nose imena lichnosti i dogadjaja koji nemaju nikakve veze sa gradom Mostarom niti njegovom istorijskom, kulturnom ili bilo kojom drugom bashtinom a vezana su za neke lichnosti iz istorije hrvatskog naroda, tako naprimjer ulica velikog mostarskog pjesnika Alekse Shantic'a dobila je ime ratnog zlochinca Dr. Mile Budaka, tradicionalni naziv za trg Rondo od 1992. naziva se Trg Hrvatskih veterana a i Gimnazija Alekse Shantic'a dobila je takodje drugo ime itd…
Ja sam kao predsjednik Jevrejske opc'ine Mostar bio chlan Savjetodavnog vijec'a Grada Mostara 1995-1997. godine na chelu kojeg je bio gosp. Hans Koshnik (administrator EUAM na jednoj od sjednica vijec'a insistirao da se u gradu Mostaru zabrani korishtenje naziva ulica ratnih zlochinaca Dr. Mile Budaka, Lorkovic'a-Vokic'a, Jure Francetic'a i drugih fashista koji su bili takodje ukljucheni u genocid nad Jevrejima u toku II svjetskog rata ali nisu bili toliko poznati shiroj javnosti.
Na jednoj od sljedec'ih sjednica Gosp. Hans Koshnik potvrdio je tachnost navoda ali nije imao politichke snage da promjeni fashistichke nazive ulica jer je rat tek prestao.
Nazhalost, ni danashnje Gradsko Vijec'e grada Mostara nije u stanju provesti izmjenu naziva ulica i kulturnih ustanova u gradu Mostaru jer se vijec'nici HDZ uvijek pozivaju na ”vitalni nacionalni interes hrvatskog naroda”.
Da se ne bi zaboravili Jevreji Mostara nastradali u Holokaustu 1941-1945. godine uz pomoc' nashih donatora: Joint-a, Kon Mihajla, rabina Dr. Morica Levija, Komosa d.o.o. Mostar i Grada Mostara 1999. godine napravljen je i otkriven Memorijalni spomenik zhrtvama Holokausta 1941-1945. Jevrejima Mostara na Jevrejskom groblju u Mostaru na kojem su upisana 142 imena i shest imena boraca poginulih u NOB-i. Prije ovog rata nismo mogli dobiti dozvolu od Grada Mostara da napravimo ovakav spomenik.
Ovo je bio jedini nachin da se otrgne od zaborava i ne zaboravi da je nekada u Mostaru zhivjela velika i znachajna Jevrejska zajednica od kojih u vec'em broju nisu ostali potomci koji bi im upalili svijec'u i prochitali Kadish. U Mostaru vishe nema brojnih jevrejskih familija a 39 jevrejskih prezimena u Mostaru potpuno su nestala.
Otkrivanje spomenika zhrtvama Holokausta dogodilo se 2.12.1999 uz prisustvo velikog broja gradjana grada Mostara chime su nam pokazali koliko nas cijene i poshtuju a pozdravne govore su drzhali Jakob Finci, predsjednik Saveza jevrejskih opc'ina BiH, Gradonachelnik Mostara Safet Oruchevic', Jehiel Bar-Haim (: Yechiel Bar-Chaim) i Mandlbaum Zoran, uz divnu jevrejsku muziku g-dje Annet Betsalel koja je tom prilikom specijalno doshla iz Holandije.
Ovoj manifestaciji prisustvovali su pored visokih zvanica najvishi vjerski poglavari iz Hercegovine: muftija hadzhi Seid ef. Smajkic', vladika Gligorije, fra Jozo Pejic' i rabin Naftali Atijas iz Izraela. Ovo je prvi put da su se u Mostaru na jednom mjestu okupili predstavnici svih konfesija shto je pomoglo znatnom zblizhavanju i povec'anju povjerenja medju gradjanima Mostara i sigurnosne situacije u gradu.
U toku razgovora izmedju gosp. Jakova Fincija i Zorana Mandlbauma (pochetkom 2000 god.) sa gradonachelnikom Safetom Oruchevic'em, na Oruchevic'evu inicijativu rodila se ideja i predlozheno je da Grad Mostara kao istorijska kompenzacija za poklonjenu Jevrejsku sinagogu preuzme obavezu i napravi novi ”Jevrejski kulturni centar sa Sinagogom u Mostaru”, i da se odmah pridje realizaciji ove ideje i projekta.
Ta se ponuda bazirala na pogodnom istorijskim trenutkom i zaslugama Jevrejske opc'ine Mostar, u toku i poslije posljednjeg rata prema gradjanima Grada Mostara a posebno njena aktivna uloga na uspostavljanju medjuljudskih odnosa i mira organizovanjem raznih kulturnih manifestacija itd.
Gospodin Oruchevic' je svoje obec'anje odrzhao. Vrlo brzo je pronadjena atraktivna lokacija za izgradnju Jevrejskog kulturnog centra a zemljishte je besplatno poklonjeno JO Mostar. Uz suglasnost svih vijec'nika Grada Mostara, izradjen je idejni i izvedbeni projekat, besplatno su dobivani svi potrebni atesti i Urbanistichke saglasnosti za gradjenje, a sve je krunisano postavljanjem kamena temeljca 23.04.2001. godine (u povodu Jom Hashoa). Ceremonija postavljanja kamena temeljca predstavljala je do tada najvec'i kulturni i politichki dogadjaj u gradu Mostaru nakon rata.
Mostar je u pozitivnom smislu bio ponovno u centru pazhnje shire javnosti. Kamen temeljac je postavljen u prisustvu velikog broja gradjana grada Mostara, dvojice chlanova Predsjednishtva BiH, kompletnog diplomatskog kora BiH (19 ambasadora), a poseban znachaj dalo je prisustvo najvishih vjerskih poglavara iz Mostara i Hercegovine Vladike Gligorija, Muftije Seida Smajkic'a, Provincijala Hercegovachkog, Morisa Albaharija, Jakoba Fincija i Annet Betsalel itd.
Nakon odlaska gosp. Oruchevic'a sa mjesta Gradonachelnika grada Mostara 2001. godine aktivnosti oko izgradnje ”Jevrejskog kulturnog centra sa sinagogom” znatno su usporene od strane njegovih nasljednika koji nisu osjetili koliki je znachaj Sinagoge za multietnichki grad Mostar iako smo od njih imali puno obec'anja koja se nazhalost nisu ostvarila. Naglashavali smo: ”Da bi Jevreji bili ravnopravni gradjani u gradu Mostaru sa ostalim gradjanima moraju imati svoju Sinagogu” i time bi grad u kome zhive Jevreji bio siguran i perspektivan.
Takodje moram naglasiti da su nam i nachelnici opc'ina iz takozvanog zapadnog Mostara gospoda: S. Maric', I. Mandic', M. Brajkovic', Lj. Golemac, M. Puljic', I. Prskalo, N. Tomic' i drugi veoma rado pomagali u rijeshavanju nashih vitalnih problema kako u ratu tako i kasnije a posebno u povratu nashih kuc'a, stanova i nekretnina a shto sve puno govori da nas poshtuju i cijene. Oni su kao vjernici deklarativno podrzhavali i izgradnju Jevrejskog kulturnog centra i nishta vishe.
Uz pomoc' Ministarstva kulture F BiH ministar gosp. Gavrilo Grahovac i premijera F BiH gosp. Alije Behmena obnovili smo Sinagogu i uredili kompleks gdje je sahranjen Rabi Moshe Danon u Stocu tako da vec' dvije godine idemo na hodochashc'e u Stolac.
|