Most 205 (116) - Elvira Isakovic'-Burina: Oslushkujuc'i ”Vrisak u podne”

Index · Novi broj · Arhiva · Trazhi · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 205 (116 - nova serija)

Godina XXXI decembar/prosinac 2006.

Latinica · Ћирилица · Transliteration

Prethodna · Sadrzhaj · Naredna

Elvira Isakovic'-Burina
Oslushkujuc'i ”Vrisak u podne”
Muhameda Hame Elezovic'a

Sanjam Mostar
I raspeti Stari most
(Pjesnik)

Darko Blazhevic': Boje apsurda, gvash

Narod pamti samo one stihove koje uspije u sevdah da sabije i one priche, ljude i dogadjaje koje u legendu pretochi. Isto je i sa Haminom pjesmom ”Jedan put u Stolac vodi” koja je postala svojevrsna stolachka prepoznatljivost poput mnogobrojnih sevdalinki koje opjevavaju ljepote bosanskih gradova. Poeziju Muhameda Elezovic'a vec'ina njegovih dosadashnjih chitalaca, ne bez razloga, vezuje za lokalno stolachko tlo i zavichajnu tematiku koja je preovladavala u vec'em dijelu njegova pjesnichkog opusa.

Prve autorove objavljene pjesme nalazimo u zbirci stolachkih pjesnika ”Sedam drhtaja slutnje” (1989. godine), sedam godina kasnije objavljuje samostalnu zbirku poezije ”Berachi kamenih cvjetova” u kojoj nakon ”przhenja u gustom vremenu”¹ dizhe glas i slovom i perom se suprotstavlja ratu, progonima i stradanjima. Sljedec'e poetsko ostvarenje, paradoksalnog naslova ”Zashto moja smrt spava” (2003. godine), uslijedit c'e nakon povratka u zavichaj i bolnih iskustava sa silama zla koje su u to vrijeme josh uvijek prisutne i jake u stolachkoj sredini. Na apsurdnost postojanja i egzistencije na ovom tlu upuc'uje nas naslov djela u kome lirski subjekt nakon strahota ne ochekuje nishta, nishta ga ne iznenadjuje, ne chudi se shto nije propao, vec' ga iznenadjuje chinjenica da josh uvijek zhivi pa zhiv zaziva smrt.

Ishchitavajuc'i njegovu novu zbirku poezije ”Vrisak u podne” mozhemo uochiti znatan otklon i nadilazhenje zavichajnih motiva koji se kroz opc'i meditativno-pesimistichki i egzistencijalistichki ton sukobljavaju sa zlom koje vishe nije lokalnog vec' univerzalnog karaktera. Iako inicijalna pozicija ”Vrisak u podne” upuc'uje na ekspresiju, jak izraz, krik i vapaj ishchitavajuc'i poeziju uochavamo odmjeren, smiren racionalan izraz refleksije stvarnosti i sjec'anja.

Zlo se prikazuje kao datost i neminovnost chiji je jedini uzrochnik i krivac sam chovjek, ali lirski subjekt se ne miri sa tom chinjenicom pa njegovo zlo i dobro imaju aktivistichki karakter. Zlu se treba suprotstaviti, ali i nauchiti zhivjeti sa njim jer je njegovo sjeme u ljudskim korijenima zasadjeno. Opozicija zlu uspjeshno se ostvaruje inkorporiranjem elemenata narodne tradicije i ozhivljavanjem potisnute zavichajne leksike. U pjesmi ”Krivo rebro” nalazimo najbolji primjer:

Brojim dane
Goru kitim
Goru kitim
Rebrom vitim
Sva su rebra
Kriva rebra
Sva su rebra
Krivog Sebra
Majke
Srebrenichanke

Jednostavnost i konciznost izraza u svega deset izuzetno kratkih stihova uspjeli su iskazati bol, patnju i stradanje majki Srebrenice i ujedno se suprotstaviti zlu. Prvi dio pjesme intertekstualana je spona sa narodnom sevdalijskom tradicijom polaganog ritma koji granichi sa ritmom uspavanke i religijsko-mitskog motiva rebra. Osnovni motiv pjesme konkretizira se u zadnjem stihu – majke Srebrenichanke, dok njegovoj polisemantichnosti doprinosi i dvojno znachenje rijechi krivog, odnosno kriva. Motivi u Haminoj poeziji nizhu se kao refleksija o proshlosti, kao chuvari bolnih uspomena koje ozhivljava i priziva ”afektivna memorija”, ali i kao iskushenje svijesti koja ne prihvata uvjerenje da se historija krec'e po zakonima racionalnosti, odnosno da je racionalno ”sve shto je realno”.

Veza sa tradicijom uochljiva je i u pjesmama: ”Vrisak u podne”, ”Spuc'ena misao”, Semiramidini vrtovi”, ”So u glavi”, ”Glodjem vlastitu sjenku”, ”Bosanski mornari” i u nekim drugim pjesmama.

Miro Buric': Shipak

Posebnu zanimljivost u ovoj zbirci poezije predstavlja ciklus pjesama o trnju: ”Trn u oku”, ”Trn u srcu”, ”Trn u glavi”. Sve tri pjesme odlikuje koncizan, britak i jasan epitafski izraz u kome pjesnik noshen unutrashnjim iskustvom ili nekom vrstom historijskog trajanja pishe ispovijest svoje dushe kao odraz saobrazhenja, suosjec'anja i direktne korespondencije sa chovjechanstvom. Autor enigmatski upuc'uje recipijenta na uzroke njegovog stradanja, uzroke ljudskog stradanja, uzroke fizichke, dushevne i mentalne boli koji su direktni produkt: uboja koji nosi odnosno, iskrivljene percepcije stvarnosti, nedostatka dijaloga jer na dlan poraza niko ruku pruzhio nije i bolnih sjec'anja podsvijesti koje svjetlost radjaju… Razlike izmedju realnosti i svijesti, izmedju fenomenalnog i saznajnog poretka stvari, razlike na chijim osnovama pochiva ljudska drama dobivaju u Haminoj poeziji svu shirinu i slojevitost istinskog suochenja sa podvojenoshc'u prirodnog i ljudskog svijeta, sa ponorom chovjekovog neautentichnog postojanja.

Vec'ina autorovih pjesama obradjuje egzistencijalnu problematiku, zatvorenost chovjeka u neminovnosti egzistencijalistichkog kruga koja progovara reminiscencijama obojenim patetikom i pesimizmom, ali u nekim pjesmama mozhemo uochiti i prisustvo boshnjachkog sevdalijskog panteistichkog duha. Posebnu ljepotu ovoj zbirci daju pjesme posvec'ene unucima i pjesma ”Ime ljubavi” koje u zbirku unose vedrinu i blagost postojanja:

Kako se nebo
Drugachije zove
Majko
Nebo je visoko
Sine
A zemlja
Kako se zove
Majko
Zemlja je duboko
Sine
A ljubav
Majko
Kako se zove
Ljubav imena
Nema

Autor je svjestan da svijet i chovjek u tom predmetnom svijetu stalno dozhivljavaju promjene i nastoji pronac'i smisao u zagonetnom poretku stvari, zagonetnom vrtlogu historije i zbivanja i otkriti vrijednosti iza prividno beznachajnih pojava i ulozhiti rijech protiv zla i zaborava.

Na kraju treba pomenuti josh jednu od bitnih karakteristika i vrednota Haminog jezichkog izraza koja se ogleda u odabiru zavichajne, donekle arhaichne leksike (druga, uboj, obadvije, primraka, shurnovlak, avetinje, mahlukati, dolaf, prismochi, izba…) pa i cijelih sintagmi i rechenica (koga mlin nije mlio…, kamen o vratu, svanuti pred ochima, dunjaluk naopako, ko tka, ko crnu vunu prede, za zube jezik…) koje zasluzhuju da budu primijec'ene jer se otkidaju od zaborava.

____________________

¹ Iskorishten autorov stih

Prethodna · Sadrzhaj · Naredna

Index · Novi broj · Arhiva · Trazhi · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Zadnja izmjena: 2007-01-07