Most - Index
Most - Pretplata
Naslovna stranica [Povećaj]

Index · Novi broj · Arhiva · Traži · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 199 (110 - nova serija)

Godina XXXI juni/lipanj 2006.

Latinica · Ћирилица · Transliteration

Prethodna · Sadržaj · Naredna

Jelena Kovač
Savremena švedska književnost

Per Lagerkvist
Doživljaj umjetnosti (1)

Lani

O impozantnom djelu švedskog nobelovca Per Lagerkvista (Pär Lagerkvist) napisane su brojne studije, ogledi i kritike. O piscu koji je imao važnu ulogu u protestu protiv nacizma, pisano je u našoj književnosti relativno malo. U kompoziciji ovog rada ostvaruje se redoslijed: uvodni, teoretsko opredjeljenje u vezi sa izborom Lagerkvistovog umjetničkog izraza i kraće predstavljanje onih djela koja ilustruju aktuelnost ratne tematike.

Pjesnik, dramatičar, prozni pisac, novinar, rođen je 1891. u Vekši (Växjö), gdje je završio gimnaziju. Pisao je u socijalističkim časopisima i novinama.1 Prvu pjesmu objavio je 1908, u ”Motalskim vremenima”. Bili su to stihovi posvećeni švedskom pjesniku Heidenstamu2 u povodu njegovog pedesetog rođendana.

Nakon položenog studentskog ispita otputovao je u Upsalu da studira književnost i umjetnost; a nakon jedne godine prekinuo je studije, vjerovatno iz finansijskih razloga. Putovao je u Kopenhagen, susreo se sa danskim ekspresionizmom. U toku 1912. lično se upoznao sa Grunewaldom i drugim modernističkim švedskim slikarima, a zatim je u proljeće 1913. otputovao u Pariz da studira umjetnost. Našao se u internacionalnoj umjetničkoj sredini. Oduševljen je Pikasom.3 Tom prilikom upoznao se sa novim umjetničkim izrazom i napisao programski spis u vezi sa opredjeljenjem za način umjetničkog izražavanja.4

Pablo Ruiz Picasso: Gitara

Pablo Ruiz Picasso: Gitara

Studirao je srednjovjekovnu umjetnost, indijsku i kinesku poeziju, posebno je bio oduševljen Tagorom.5 Proučavao je modernu, ekspresionističku dramatiku. To će ga kasnije dovesti do Strindberga, ”ekspresionistu prije ekspresionizma”6, dramatičara koji je u mladim godinama ostavio utisak na njega.

U vrijeme prvog svjetskog rata živio je najviše u Kopenhagenu, odakle je poduzimao kraća putovanja do Štokholma, Pariza, Afrike.

Per Lagerkvist dobio je Nobelovu nagradu, 1951. godine.

Umro je 1974. U vremenu od 1912-1967. objavio je 41 djelo. Po ocjeni književne kritike, njegova najpoznatija djela su: roman Bödeln (Dželat), objavljen je 1933. (prvo od njegovih djela koje razmatra političke probleme vremena na direktan način), Dvärgen (Patuljak), Barabbas (Baraba), Sibyllan (Sibila), Den knutna näven (Stisnuta pesnica), Onda sagor (Sage o zlu), Den lyckliges väg (Sretni put), Pilgrim på havet (Hodočasnici na moru) i gotovo nezaobilazno: Motiv, iz 1914, djelo u kojem se prepoznaju i ideje iz njegovog estetičkog programa.

Opredjeljenje za izraz

Sadržaj Lagerkvistovih proznih i dramskih djela u funkciji je forme. On je umjetnik koji je tragao za izrazom. Priče iz nekog prošlog vremena situirane su u prostore Istoka ili Zapada, izbor te građe ne predstavlja neku sasvim dosljednu istorijsku rekonstrukciju, pojedinosti su u službi misli i ideja koje su proistekle iz njegove savremenosti. Romani Dverg, Baraba, Sibila… ”govore” o događajima koji su se ”desili” u nekoj istoriji, a kritičari ili čitaoci iz slika ili iz naznaka otkrivaju značajni detalj koji upućuje na ratno, međuratno ili poratno vrijeme. U tim kriznim situacijama otkrivaju se moral, svijest, sukobi između ljudi, uzroci ljudskih patnji i stradanja i uspostavljaju se pitanja o porijeklu i o uzroku zla koje mahnita na svjetskim prostorima.

U prvom dijelu, ovdje, uspostavlja se veza sa Lagerkvistovim stvaralačkim traganjima, sa poetikom koju je izabrao i koju je slijedio u svojim ranim radovima. Riječ je o Lagerkvistovom opredjeljenju za kubizam i ekspresionizam – formi koja je nastala u sasvim određenom vremenu.

O susretu i prožimanju umjetnosti – pisane i slikovne.

Kubizam se, prvo kao analitički (1907-1913), a zatim kao sintetički (1905-1906) najčešće vezuje za Pikasa i Braka.

Pablo Pikaso (1881-1973) je rođen u Malagi. Od 1904. nastanio se definitivno u Parizu. Nakon upoznavanja sa afričkim skulpturama u Etnografskom muzeju u Parizu, 1907, nastalo je njegovo popularno djelo Žene iz Avinjona koja se smatra prvom kubističkom slikom prije kubizma. Bila je to neobična slika. Svaka figura na platnu sačinjena je od različitih dijelova. Prirodni oblici deformisani su i geometrizirani. Na slici neka žena u pokretu prema sobi pomiče zavjesu; njeno lice je deformisano u pseću glavu, podijeljeno je u zeleno-crvenom šatiranju, a tijelo je predstavljeno u nespojivim dijelovima. Jedna žena stoji sasvim nepokretno, sa licem koje je okamenjeno u masku… ”Les Demoiselles d Avignon”…

Teoretski i psihološki posmatrano u ”angstpregede perioder blir kunsten abstrakt og fremmedgjørende, men med et fortrolig forhold til virkeligheten blir den derimot realistisk og naturnær.”7

Kubizam i ekspresionizam preuzeli su jake impulse iz primitivnih poezija i umjetnosti i iz istočnjačkih kultura: jednostavnost ujedinjenu sa monumentalnošću i neprirodni odnos prema stvarnosti.

Lagerkvistova knjiga ”Umjetnost riječi i umjetnost slike” nastala je pod utjecajem programskog spisa koji je izdao Gijom Apoliner (Guillaume Apollinaire) .

(Apolinerov programski spis8 popularizovao je kubizam kao novu umjetničku formu i inspirisao Lagerkvista, tada je imao tek 21 godinu, da napiše manifest koji je objavljen u novembru 1913.)9

Lagerkvistovo djelo: ”Ordkonst och bildkonst” – Umjetnost riječi i umjetnost slike – govori o klasičnoj i primitivnoj poeziji do modernih umjetničkih izražajnih formi. To je programski spis i prvi modernistički program koji je predstavljen u Švedskoj. U toku analize odnosa između različitih pravaca, pisac se posebno zadržava na uspoređivanju kubizma i ekspresionizma.

”Kubista je arhitekt. On gradi sliku čvrsto i doslijedno, na sigurnoj osnovi i s ciljem određenog efekta… Kao arhitekta mora istovremeno biti pažljiv sa detaljem i podrediti ga cjelini, nikada izgubiti smisao za pojedinačno u monumentalnom na svom misaonom putu i prije svega nikada zaboraviti cilj izgradnje: onaj problem koji stilizuje i koji rješava.

Konstruktivni princip doprinosi snazi djela i postizanju ljepote o nadmoći patnje koja leži u karakteru vremena.”

Kubizam je prema Lagerkvistu nosilac najbogatijih i najplodnijih ideja: kubista želi ono što ekspresionista ne želi: postaviti gledaoca u poziciju dubokog posmatranja, prisiliti ga na ozbiljnu refleksiju. On – umjetnik, odustaje od svakog pokušaja zadovoljstva, uživanja; više voli da djeluje nesimpatično i nerazumljivo i izjavljuje otvoreno da publika nema pravo da raspravlja o umjetničkom rezultatu, a da pri tome nije osjetila nešto od onog razmišljanja koje je umjetnik ostvario u svom djelu.

”Sa ekspresionizmom su umjetnici učili da izraze svoja subjektivna osjećanja prema prirodi. Prvi put je riječ upotrijebljena 1911. kad je jedna grupa francuskih slikara predstavila svoja djela u Berlinu. Iako su imena kao Vincent van Gogh, Paul Gauguin (Gogen) i Edvard Munch (Munk povezuju sa stilom, ekspresionizam je postao pravac povezan za period do prvog svjetskog rata. Neke od najpoznatijih umjetničkih grupa su: ”Die Brücke” (”Most”) u Drezdenu, ”Blaue Reiter” (”Plavi jahač”) u Minhenu i ”Die Pathetiker” (”Patetičari”) u Berlinu. Ekspresionizam se javio kao groznica i trajao sve do 1937, kad su nacisti javno osudili modernu umjetnost”10

Ekspresionista, prema Lagerkvistu, ”hvata” atmosferu na platnu, harmoniju boja, da bi pokazao utiske lijepog. On vrši selekciju, pojednostavljuje stvarnost, on treba da bude virtuoz za nagovještaje, za tragove, za aluzije koje čitaocu ili gledaocu dopuštaju da pretpostavi više nego što zna. Ekspresionista ne želi pustiti čitaoca (gledaoca) da utone u razmišljanja i dubokoumne refleksije, on želi postići letimičnost.

Henrik Sörensen: Pär Lagerkvist, ulje, 1922.

Henrik Sörensen: Pär Lagerkvist, ulje, 1922.

Lagerkvist postavlja u središte problem stvaralaštva – pitanje o formi umjetničkog djela – te ga i kubizam i ekspresionizam interesuju prvenstveno sa gledišta načina na koji se djela ostvaruju. Između ostalog napominje:

”Moderno slikarstvo je prožeto željom da postigne čistu umjetnost, da stvori apsolutne vrijednosti umjetničke ljepote. Kao i ekspresionista, i kubista želi odstraniti sve suvišne elemente koji se ne uklapaju u njegov umjetnički sadržaj (ili zamisao), udaljiti sve ono što djeluje narušavajuće što ometa kompoziciju i umjetničku fantaziju.”

Lagerkvist ističe da kubizam ponekad smatraju inženjerskom umjetnošću, očigledno iz razloga geometrijskog izgleda, kao što studije o pojedinim djelima često iznose. Moderno slikarstvo prožeto je željom za postizanjem čiste umjetnosti. Futuristi predstavljaju upadljiv izuzetak, ne naglašavaju prije svega ono umjetničko, žele nešto više od toga, jedan tendenciozni sadržaj; još ne egzistira neka futuristička slika od značaja, no futuristička poezija i pored navedenog vrijedna je pažnje. Jedan hljeb čiji šnit odgovara položaju stola, činija sa voćem, jedna šolja okrenuta naopako… sve prirodni geometrijski oblici. On ističe da je kubizam izraz koji prodire u srž stvari: jasna misao uz podršku poznatih fakata konstituiše rezultat. U oblikovanju motiva značajnu ulogu imaju izbor boja, mirovanje ili kretanje.

– Biblija, Avesta, Koran, kineski i japanski načini razmišljanja kroz hiljade godina,

– asirsko-babilonska književnost, islandske sage, mitološke pjesme, molitve, stari egipatski poetski svijet, himne, tužbalice, indijski umjetnički svijet (najbogatiji izvor) – vrve od pogleda koji kazuju kako izgleda umjetnost. Veda – književnost, epos, drama, struktura djela, to su i obavještenja i podučavanja.

Prvi utjecaji ekspresionizma i kubizma osjećaju se u Lagerkvistovom djelu, u noveli ”Armond” i zbirci ”Tjeskoba”, sa motivima deformisanog pejzaža. Mnogi smatraju da ”Posljednji čovjek” predstavlja početak Lagerkvistove ekspresionističke dramatike. Najveći utjecaj osjeća se u ”Kaosu”, knjizi koja je objavljena 1919, i koja sadrži i poeziju i prozu.

”Kaos” se sastoji iz tri cjeline. Prva je: ”Himlens hemlighet” – Nebeska tajna ”najekspresionističkija” Lagerkvistova drama izvedena 1921. u ”Intimnom pozorištu”. Porede je sa Beketovim Godoom.

Kad se zavjesa podigne, na sceni se vidi dio-detalj zemaljske kugle koja je obasjana odozgo, iritirajućom svjetlošću koja ”belyser skarpt det synliga avsnittet av klotet”11. Ekspresionistički doživljaj zemlje i ljudskog života. Na vrhu je neki čovjek koji žaga drva. Mnogo niže sjedi neka djevojka sa uznemirenim očima, raspuštenom kosom i gitarom u krilu. Ona traži neku žicu koju ne može naći. Neki patuljak sa kratkim nogama… Neki čovjek u trikou pokušava da odsiječe lutkinu glavu. Desno sjedi žena sa zlobnim osmjehom na bezubim usnama i čisti svoje nožne prste, a dalje čovjek sa štakama i neki drugi sa naočarima. Taj drugi ”izgovara nešto za sebe”. Svi su obuzeti svojom vlastitom usamljenošću.

Razočarana djevojka uzvikuje: ”Nema ničega! Nema ničega!”, a patuljak ponavlja to isto uz pratnju muzike.

Djevojka je u potrazi za zlatnom strunom, kad bi je našla, nastala bi radost na zemlji, drveće i biljke bi cvjetali, ptice bi pjevale i svi bi bili sretni. Pojavljuje se glavna ličnost, ”naivni momak”, on izgleda kao da je zalutao u taj svijet:

”Došao sam do pogrešne zemlje!”, kaže on i začuđen postavlja pitanje o smislu takvog postojanja.

On sjeda uz djevojku i drži je za ruku, a u tom trenutku nastaju: tonovi s neba, cvijeće, ljudska sreća.

Nakon momkovog odlaska, sve je kao i prije.

– Den fordringsfulla gasten – (Neskromni gost):

Jag söker meningen! Jag söker meningen! Herregud, får jag bara en gång veta vad som menas med det hela, så skall jag nog också gripa mig an. Jag söker meningen!12

Neki čovjek dolazi u posjetu hotelu, hoda okolo i postavlja pitanje o smislu života. Dolazi i do direktora – ne dobija zadovoljavajući odgovor. ”A bez smisla, bez nekog zadatka koji će obavljati za dobrobit ljudsku, čovjek ne može živjeti.”13

Slika nekih čudnih prilika, raznih predmeta i nemotivisanih postupaka. Besmislene figure prenose predmete, umjetnici boje zidove i plafone, stolari uklanjaju pod i postavljaju novi panel, brutalni tipovi vrzmaju se okolo…, ”vidi se” neki namještaj, nabacan; čuje se, kucanje eksera, neko kovanje osjeti se miris boja, štuka, cementa.

Och ett skrik och skral som i helvete…14 Krik i pucanja…

U vezi sa tim i zapažanje:

”Guernica” – Pikasova slika, predstavljena je u Oslu, 1938. Monumentalna zidna slika je opis ratnog terora i patnje. Nastala je kad je Pikaso čuo o bombardovanju baskijskog grada, 26. aprila, 1937. Slika je simbol španskog građanskog rata –destruktivnih snaga koje prijete ljudskom životu i civilizaciji. Motiv iz Lagerkvistovog Kaosa poredi se sa Pikasovom slikom. I obratno: oni koji su vidjeli Pikasove kubističke bokale, mogli su ih otkriti kao motiv iz ”Kaosa” u prikazu dijelova koji se ne mogu sastaviti u cjelovitu sliku.

Lirske pjesme u stihu i prozi, treći dio ”Kaosa”, otkrivaju svjetliju atmosferu, u kojoj je osnovni ton – ljubav.

(nastavak u sljedećem broju)

____________________

1 Kao četrnaestogodišnjak objavio je članak pod pseudonimom, sa naslovom: Nekoliko riječi o školskim danima u Vekši. U gimnazijskim godinama (od 1906-1913) napisao je niz socijalističkih borbenih stihova, pod različitim pseudonimima.
2 Nobelova nagrada za književnost, 1916. Verner von Heidenseam (1859-1940).
3 Pablo Ruiz Picasso, rođen u Malagi, 25. oktobra 1881. Od 1904. nastanio se definitivno u Parizu.
4 Prilog: ”Gitara”, 1913. dekorativni papir, kolaž. Stranice novina, tapete, obojen papir montiran na stalak. Izabrala sam ovu sliku sa starim novinama i iskinutim tapetama koja me asocira na ostatke ruševina ili na dijelove povađene sa otpada. Slika se Čuva u Njujorku, u Muzeju moderne umjetnosti.
5 Rabindranath Tagore (1861-1941), indijski pjesnik, rođen u Kalkuti, dobitnik Nobelove nagrade za 1913.
6 Opširniji uvod o Lagerkvistovom životu daje Fearnley Ragnhild u knjizi: Pär Lagerkvist, Oslo, 1950. Navod: s. 22.
7 ”… u periodima prožetim tjeskobom, umjetnost postaje apstraktna i otuđena, ali sa nekom upravljenošću prema stvarnosti. Postala je time realistička i bliska prirodnom.” Bredeli, Borghild: Angst og kamuflasje, Snøfugl Forlag, 1992, s. 29.
8 Apollinaire, Guillaume: ”Les peintres cubistes”.
9 Apoliner je pisao i umjetničke prikaze za novine i bio jedan od prvih koji su pridonijeli popularnosti Pikasovih slika. Pikaso se upoznao sa Apolinerom 1904. Uz pomoć Apolinera, susreo je Pikaso i Žorža Braka koji je ubrzo postao njegov saradnik u razvoju kubizma.
10 Behr, Shulamith: Ekspressionismens oprindelse. ”Porijeklo ekspresionizma” Danski prijevod: Tornben Christensen, Forlaget Søren Fogtdal, København, 2000.
11 ”koja snažno obasjava vidljivi dio zemlje”.
12 ”Ja tražim smisao! Ja tražim smisao! Bože, kad bih barem jedamput spoznao kakav je smisao svega toga, pridružio bih se i ja. Ja tražim smisao!”
13 ”Den fordringsfulla gästen”.
14 ”Jedan krik i prasak kao u paklu…”

Prethodna · Sadržaj · Naredna

Zadnja stranica [Povećaj]

Index · Novi broj · Arhiva · Traži · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Zadnja izmjena: 2006-08-02

ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucaković · Sweden