Most - Index
Most - Pretplata
Naslovna stranica [Povec'aj]

Index · Novi broj · Arhiva · Trazhi · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 198 (109 - nova serija)

Godina XXXI maj/svibanj 2006.

Latinica · Ћирилица · Transliteration

Prethodna · Sadrzhaj · Naredna

Slovo urednikovo – Alija Kebo
Selamun alejkum i Faljen Isus

Za uvodnik u proshlom broju ”Mosta” (108) – Volim Mostar makar ‘vaki, autor je dobio bezbroj usmenih i pismenih chestitki i pohvala, ali c'e, konta, za Slovo u chasopisu koji imate u rukama dobiti toliko pokuda, i vishe.

Ako se sjec'ate, bila je rijech o mostarskim grafitima, a sada je tema: ponovno skrnavljenje spomenika. Ovdje je opet fashizam na sceni, fashizam na djelu.

U dnu Liska ulice, spomen-obiljezhje mostarskim rodoljubima koje su fashisti povjeshali 1942. godine, nakon toliko ranijih skrnavljenja, vandali su nedavno nagrdili i prelili sa kantom katrana! I to bash na raskrsnici odakle turisti krec'u u obilazak Starog mosta, ili u pravcu crkve Sv. Petra i Pavla.

Ovih je dana pukla nova bruka na slobodarski i kulturni Mostar: na Partizanskom spomeniku, remek-djelu Bogdana Bogdanovic'a, obnovljenom uz materijalnu podrshku Vlada Norveshke i Holandije razbijeno je preko stotinu nadgrobnih plocha – kamenih cvjetova s imenima jedne chasne i slavne mladosti koja je poginula za ideale slobode ovog grada, ove zemlje i ovog naroda.

Da li rushitelji ovih znamenja i njihovi naredbodavci ikad pomisle – kako bi se osjec'ali kada bi, danas-sutra, za godinu, ili dvije neko razvaljivao humke njihovih vitezova i shehida!

Projektant Bogdan Bogdanovic' na Partizanskom spomeniku

Projektant Bogdan Bogdanovic' na Partizanskom spomeniku
(snimio Shemsudin Z. Serdarevic')

Ako za ovo chuje (a chuc'e) arhitekta i intelektualac evropskog i svjetskog glasa Bogdan Bogdanovic' – odrekao bi se titule pochasnog gradjanina Mostara.

Ako za ovu sramotu saznaju (a saznac'e) Vlade Norveshke i Holandije, mogle bi da zavrnu slavinu pruzhanja pomoc'i Bosni i Hercegovini i da nashim ”dijasporcima” dadnu shup-kartu.

A kako bi se, tek, osjec'ale majke brac'e C'ishic'a, brac'e Brkic'a, brac'e Sharic'a, brac'e Rebaca, Karla Batka, Ante Zuanic'a, Mladena Balorde… kada bi vidjele shta rade s grobovima njihovih najmilijih sinova i kc'eri, dok bi se borci protiv njemachkih i italijanskih okupatora i njihovih domac'ih prirepaka chetnika i ustasha – tamo gdje su nekad pali – josh dublje ukopali.

U danashnjem Mostaru nishta se ne dogadja lijepo, shto reche nekadashnji gradonachelnik Radmilo-Braca Andric'. Ovakve poshasti – komentarishu Mostarci – mogu se deshavati samo onim koji su se ogrijeshili kod Boga. A Mostarci – nisu. Poslije rata, hvala Allahu dzh.sh. obnovili su sve bogomolje, osim Saborne pravoslavne crkve i dzhamija na Pijesku i na Buni.

Samo, ne rade uvijek, i svi, po bozhijim zapovijedima.

Mostarci jesu ljudi vedra duha, dobrichine i shaljivdzhije, treharoshi, ali znaju biti i popuzani i ulizice onim kojima se udvaraju, s kojima se grle, ljube i cmachu, da bi im poslije ovi dali – nogu u guzicu.

Te ih i vash mostopisac – pita: zashto ne otkrivaju i ne kazhnjavaju huligane i njihove ”ideologe” koji miniraju nashe spomenike, nashe svetinje.

Pitanja se, tako, vec' jednu deceniju sama od sebe namec'u:

– Mostarci (a i Hercegovci), zashto ste dozvolili da se u Aluminijumu izvrshi etnichka privatizacija; da se mahinacijama Dragana Chovic'a raspadne gigant ”Soko” koji je hranio porodice 10 hiljada radnika; zashto dopushtate da odumire ”Energopetrol”; zashto nijemo posmatrate – dok radnici HEPOK-a gladuju i shtrajkuju – da premijer Terzic' posjec'uje firmu ”Hercegovina-vino”, podignutoj na nekadashnjim plantazhama u Konjusima; zashto niste sprijechili kriminalce i kokoshare koji su opustoshili Fabriku kompresora u Sutini odakle su, najprije, odnijeli mashine i opremu a onda, vjerovali ili ne, oparali montazhne zidove (!) koje prodaju otpadu…

– Mostarci, Boshnjaci i Srbi zashto pristajete da, danas, u organima vlasti budete samo – marionete.

Znam da c'e, za ovo Slovo vasheg zapisivacha opet ogovarati i podsmjehivati mu se – ali – dok god se grad nadrhvava s tolikim nedac'ama, podjelama, nezaposlenoshc'u i besparicom – on i ne zna pisati drukchije. U ime suzhivota, tolerancije, u ime ljubavi. A najvec'a kazna svakom chovjeku jeste kada u njemu umre ljubav, kako to nedavno fino reche fra Milan Babic' u ”Nedjeljnom ruchku” na FTV.

Na srec'u, ovaj hronichar poznaje dosta Mostaraca iz ”sve tri vjere” koji se vole iz dubine svoje dushe: gdje god se sretnu oni se ”rodjaju”, dozivlju i oslovljavaju kao ”burazeri”, kao da rata nije ni bilo i pozdravljaju sa: selamun alejkum, faljen Isus, pomozbog…

Pa gradjani vele:

Da su se ovi, i ovakvi, ljudi pitali 1991., 1992. godine, i nadalje mozhda ovdje i ne bi bilo rata, barem ne bi bilo onakvog, bestijalnog rata. Mostar bi se normalno obnavljao, gradio, razvijao i danas, mozhda bio – Shvedska.

Ovako, za nas je daleko, predaleko i Albanija, kamoli Shvedska.

Jah!

Prethodna · Sadrzhaj · Naredna

Zadnja stranica [Povec'aj]

Index · Novi broj · Arhiva · Trazhi · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Zadnja izmjena: 2006-07-28

ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Chasopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucakovic' · Sweden