|
 U prvim danima ove godine stigla je i vijest da je otishao, tamo gdje nam je svima ic'i, Nijaz Abadzhic'. Uz ime bi se moglo rec'i i publicista, novinar, pchelar ali se chini da ove dvije rijechi, Nijaz Abadzhic', koje je ponosno nosio preko 70 godina, govore i vishe od toga. Ovaj osvrt ne zhelim ispisati lamentiranjem nad prolaznosti zhivota, pa i ovog, vec' onim chim je on ispunjen, osmishljen, chim mu je dat smisao. Ako neko mozhe da ponese ime pionira i prosvjetitelja umijec'a zhivljenja, promotora doba ekologije, onda je to svakako Nijaz Abadzhic'. Ima li neko od nashih srednjovjechnih pa i mladjih chitalaca da se ne sjec'a televizijskih emisija: ”Zelena panorama”, ”Zhivjeti s prirodom”, ”Krilati farmaceuti”, ”U susret buduc'nosti”, ”Malo dobrog, malo lijepog”, ”Prijatelji zdravlja”, ”Priche sa planine”, ”Njeno velichanstvo – Voda” ili ”Istina o nikotinu”? Ima li neko da mu josh u ushima ne odzvanja jedan od najljepshih pozdrava koji nam je slao sa ekrana: ”Do ponovnog susreta, Zhivi i zdravi bili”.
U svojih, vishe od 30 godina novinarskog rada napravio je i uredio ali i emitovao vishe od 350 televizijskih emisija. Oni koji su imali zadovoljstvo da ga poznaju, rade sa njim, ili privilegiju da su bili prijatelji, znaju da je Abadzhic' bio chovjek koji je, duboko svjestan svih strahota koje sa sobom nosi lazhan sjaj danashnjice oslikan potroshachkim mentalitetom i besposhtednim unishtavanjem prirode, naprosto bdio nad problemom i nastojao da taj svoj strah poshalje prema slushaocu, chitaocu i otvori mu ochi. Dizao je glas ponavljajuc'i ”Izrazimo nashu ljubav prema zhivotu i pruzhimo dokaze ljubavi prema buduc'em razvoju zhivota.”
Nijazova vjera u ljude je naprosto bila bezrezervna, pa i onda kad je pritvoren a onda i prognan sa svoje Ilidzhe u opkoljeno Sarajevo, ili kasnije, kad je rat okonchan, kad je neki ruralni element iznova devastirao tu njegovu Ilidzhu, stoichki je ponavljao: ”Ja vjerujem u ljude. Chovjek zasluzhuje da bude spashen.”
Za misiju ochovjechenja, misiju budjenja svijesti o ranjivosti zhivotne sredine i chovjeku kao unishtitelju ali i jedino moguc'em spasiocu, Nijaz Abadzhic' je dobio velika svjetska priznanja medju kojima i ono najvec'e ”Global 500”. Statistichari su izrachunali da je tih priznanja na domac'oj sceni, onoj jugoslovenskoj, bilo 13 a svjetskoj 9. U ovom povodu, vazhnije od statistike je da je ta ogromna energija, ogromna ljudska misija i dobrota koja je obiljezhila njegov i nash zhivot, ostavila traga na nashu svijest i saznanje da ovaj svijet naprosto vapi za nashom pazhnjom, da bi zajedno opstali. Taj vapaj nije samo vapaj takvih zaljubljenika prirode i chovjechanstva kakav je bio Nijaz Abadzhic' vec' surova realnost koje smo svjedoci ali i zhrtve.
Ako bi na kraju zhelio rec'i prigodnu misao oprosta i utjehe za jednim odlaskom, onda treba rec'i da je ochuvanje zhivotne sredine danas jedno od najozbiljnijih ljudskih pitanja koje kao odgovor trazhi i ekoloshko zhivljenje. Nijaz Abadzhic' je chovjek koji je svojom istrajnoshc'u, publicistichkom produktivnoshc'u i uticajem na ljude u svom okruzhenju upravo vrshio tu misiju i zhivio takav zhivot vrijedan uzora.
|