|
 U prvim danima ove godine stigla je i vijest da je otišao, tamo gdje nam je svima ići, Nijaz Abadžić. Uz ime bi se moglo reći i publicista, novinar, pčelar ali se čini da ove dvije riječi, Nijaz Abadžić, koje je ponosno nosio preko 70 godina, govore i više od toga. Ovaj osvrt ne želim ispisati lamentiranjem nad prolaznosti života, pa i ovog, već onim čim je on ispunjen, osmišljen, čim mu je dat smisao. Ako neko može da ponese ime pionira i prosvjetitelja umijeća življenja, promotora doba ekologije, onda je to svakako Nijaz Abadžić. Ima li neko od naših srednjovječnih pa i mlađih čitalaca da se ne sjeća televizijskih emisija: ”Zelena panorama”, ”Živjeti s prirodom”, ”Krilati farmaceuti”, ”U susret budućnosti”, ”Malo dobrog, malo lijepog”, ”Prijatelji zdravlja”, ”Priče sa planine”, ”Njeno veličanstvo – Voda” ili ”Istina o nikotinu”? Ima li neko da mu još u ušima ne odzvanja jedan od najljepših pozdrava koji nam je slao sa ekrana: ”Do ponovnog susreta, Živi i zdravi bili”.
U svojih, više od 30 godina novinarskog rada napravio je i uredio ali i emitovao više od 350 televizijskih emisija. Oni koji su imali zadovoljstvo da ga poznaju, rade sa njim, ili privilegiju da su bili prijatelji, znaju da je Abadžić bio čovjek koji je, duboko svjestan svih strahota koje sa sobom nosi lažan sjaj današnjice oslikan potrošačkim mentalitetom i bespoštednim uništavanjem prirode, naprosto bdio nad problemom i nastojao da taj svoj strah pošalje prema slušaocu, čitaocu i otvori mu oči. Dizao je glas ponavljajući ”Izrazimo našu ljubav prema životu i pružimo dokaze ljubavi prema budućem razvoju života.”
Nijazova vjera u ljude je naprosto bila bezrezervna, pa i onda kad je pritvoren a onda i prognan sa svoje Ilidže u opkoljeno Sarajevo, ili kasnije, kad je rat okončan, kad je neki ruralni element iznova devastirao tu njegovu Ilidžu, stoički je ponavljao: ”Ja vjerujem u ljude. Čovjek zaslužuje da bude spašen.”
Za misiju očovječenja, misiju buđenja svijesti o ranjivosti životne sredine i čovjeku kao uništitelju ali i jedino mogućem spasiocu, Nijaz Abadžić je dobio velika svjetska priznanja među kojima i ono najveće ”Global 500”. Statističari su izračunali da je tih priznanja na domaćoj sceni, onoj jugoslovenskoj, bilo 13 a svjetskoj 9. U ovom povodu, važnije od statistike je da je ta ogromna energija, ogromna ljudska misija i dobrota koja je obilježila njegov i naš život, ostavila traga na našu svijest i saznanje da ovaj svijet naprosto vapi za našom pažnjom, da bi zajedno opstali. Taj vapaj nije samo vapaj takvih zaljubljenika prirode i čovječanstva kakav je bio Nijaz Abadžić već surova realnost koje smo svjedoci ali i žrtve.
Ako bi na kraju želio reći prigodnu misao oprosta i utjehe za jednim odlaskom, onda treba reći da je očuvanje životne sredine danas jedno od najozbiljnijih ljudskih pitanja koje kao odgovor traži i ekološko življenje. Nijaz Abadžić je čovjek koji je svojom istrajnošću, publicističkom produktivnošću i uticajem na ljude u svom okruženju upravo vršio tu misiju i živio takav život vrijedan uzora.
|