|
”Aleksandar Veliki i Tito su osvajali svijet, ali ne da bi ga sebično za sebe zadržali već da bi ga ljubavlju i mješavinom kultura ujedinili”.
Andre Malro
|
|
Ovih dana dobavio sam izvanrednu knjigu u izdanju ”Mladinske knjige” iz Ljubljane u kojoj su veoma ilustrativno, decidno i uz brojne stručne propratne komentare i bilješke prikazane sve originalnosti i začuđujuće ovozemaljske geografske pojave kakve su visoke, gorostasne planine, okeani, mora, jezera, rijeke, ledenjaci, prašume i pustinje; sve ono čime je od jednog do drugog pola ispunjena naša planeta. Knjiga vrijedna svake pažnje što bih je preporučio svakom ko iole želi da sazna ono što se tiče geografije i njenih brojnih resursa.
Ipak, pročitavši je i razgledavši, ostao sam i ne malo začuđen da njeni izdavači nisu našli za vrijedno, te i budući da o tome i malo znaju i žele saznati, da prikažu još i jedan naš prirodni fenomen o kome, osim najbližih mu susjeda Mostaraca i još ponekog u našoj zemlji malo ko zna. Riječ je o čudesnom izvoru rijeke Bune koja izvire u mjestu zvanom Blagaj, blizu Mostara – ne, to je uobičajen izraz, već gdje ona izbija bujna, ledena i bistra, te na svom vrlo kratkom putu od kojih petnaestak kilometara teče žustro do svog ulijevanja u Neretvu. I dok sam nekad živio i radio u Mostaru, gradu koji me je i sam svojom osobitom pitoresknošću i na druge načine očaravao, ja sam često i rado odlazio u Blagaj da tamo uz divnu ribu pastrmku, te slatke i sočne lopindže i trešnje i uvijek očaran Bunom ponajprije i njenim čudesnim izvorištem iz duboke i stravične pećine pri dnu ogromne gromade stijena uživam. I nije stoga ni čudno da i brojni turisti pretežno iz naših krajeva rado tu i često zalaze da to razgledaju i da prema lijepom običaju obavezno bace pokoju paru kao zavjet za svoje ljudske želje; baš kao i ja koji sam se nagledao mnogih čuda u svijetu, ali nigdje takvog koje traži da ga i ovim napisom prikažem.
|
Blagaj
|
|
I ne samo taj njen bujni, fantastični izlazak iz dubine Zemlje već i sve ostalo što se nje tiče zahtijeva da se o njoj govori. O njenom najprije kratkom, bujnom i žustrom toku – baš kakav je uobičajeno i život velikih lirskih pjesnika koji je i isto tako kratak, komprimiran te malo žive a puno daju; moj bliski rođak Branko Radičević, Mostarac Šantić, beogradski Ilići, Njegoš, pa Jesenjin, Puškin i Ljermontov, Hajne, te tako i Buna (čudnog li joj i zagonetnog imena), što upravo i tim svojim kratkim a burnim tokom i trajanjem pod Suncem ubrzo biva apsorbovana moćnom Neretvom kako bi se iza toga sjedinila i sa Jadranom i Sredozemnim morem ostavljajući nas da o njenoj čudesnoj pojavi – a kakav je i sveukupno naš ljudski život – povazdan uzaludno snovidimo, te i da samo u ponekom trenutku ponešto naslućujemo a sve svodeći jedino na pomisao da to ne može biti i postojeće samo od sebe a bez da NEKO od svega najmoćniji nije to samo besmisleno stvorio. Baš kako je stvorio i druga brojna čuda, milijarde još i drugih svjetova, te uz nabrojana druga bića i svjetove i čovjeka davši mu i organe da njima ponešto od svega tog nemjerljivog razaznaje…
Te da, eto, i ta riječica o kojoj ovako reminisciramo ima neki osim prirodno mehanički još i dublji simbolički značaj za sav život uopšte, te i za grad čiji je bliski susjed, grad nazvan po mostovima, a što opet znači ne samo po tome što spaja obale već i sve što na njima živi.
I otkuda još u tome čudnom gradu što ga u dugim ljetnjim i jesenjskim danima natkriljuje blistavo Sunce i azurno nebo a razgaljuje mediteranska klima, da se začinje i dozrijeva mnoštvo sočnih plodova a u dušama njegovih brojnih umjetnika što ne samo u svom biološkom trajanju već i nakon njega ostaju da traju aktivno?
Mostar! Fenomen među gradovima, stamen, čvrst, starinski ali i nikad takav da iščezne već uvijek proniknut duboko sveukupnom željom za trajanjem; baš kao i burni vjetrovi što često žestoko zaduvaju ali ne da sve unište već da oduvaju ono što se nakupi često nebrigom onih koji se ne mogu i podičiti imenom građana vječnog grada.
|
|
Zadnja izmjena: 2006-06-25
ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucaković · Sweden
|
|