|
Zdravko Jojić je rođen u Sarajevu 1951. godine. Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu, odsjek slikarstvo, završio je 1983. Od 1983. do 1985. godine pohađa postdiplomski studij na istoj akademiji. Član je ULUBiH-a od 1983, a takođe i član Društva umjetnika Švedske (KRO Sverige) od 1997. godine. Samostalno izlagao na području bivše Jugoslavije na 20-tak izložbi. U Švedskoj izlaže od 1992. Samostalno izlagao u Stockholmu, Helsingborgu, Malmeu… Živi i radi u Malmeu (: Malmö).
|
|
Zdravko Jojić
|
|
– Gospodine Jojiću, po rođenju ste Sarajlija, a po obrazovanju i onome što radite ste slikar – akademski slikar. Šta je bilo presudno da Vaš životni izbor bude paleta, dakle boja i kičica? Sjećate li se svoje prve slike i prve samostalne izložbe? Recite nam nešto o tome.
– Likovni način izražavanja mi je uvijek bio blizak. Koliko me još pamćenje služi, crtao sam otkad znam za sebe. Jedini problem je bio – da li se od umjetnosti može živjeti i oni koji su slušali roditelje, sigurno nisu postali slikari. Dugo godina sam proveo na arhitekturi (arhitektonskom fakultetu), pa onda radio sve i svašta, da bih poslije vojske napokon shvatio da mi nema druge nego da se ozbiljno uhvatim palete i slikanja. Prve slike se ne sjećam, jer sam mnogo eksperimentisao i tražio pravi materijal kako bih mogao što bolje da se likovno izrazim, no prvu ozbiljnu izložbu sam imao u Rijeci u ”Jadroagentu”, galeriji Hrvatskog društva likovnih umjetnosti 1984. I bilo je SUPER.
|
Zdravko Jojić: U vrtu, akril na platnu, 2004.
|
|
– Kako ste svoje sarajevsko slikarsko iskustvo ”presadili” (hajde da tako kažem) u jednu novu, nadam se, Vama ranije nepoznatu sredinu? Kako je biti slikar, slikar ”stranac” (bar po rođenju) u ovoj skandinavskoj zemlji? Kako ste se ”uklopili” u novo okruženje i da li smatrate da Vas je grad Malme, kao slikara, prihvatio na pravi način?
– U Švedsku sam došao kad sam već na neki način bio izgrađen slikar i to je u jednu ruku dobro jer čovjek onda samo nastavi tamo gdje je stao. Problem je bio jezik i kapitalistički sistem koji ovdje funkcioniše kako to već treba. Kad čovjek ne zna engleski, onda mu ništa drugo ne preostaje nego da uči jezik zemlje u kojoj živi. Ja sam, nažalost, počeo sve naopačke, prvo sam napravio izložbu, zaradio pare, pa tek onda počeo učiti švedski jezik.
Biti stranac u bilo kojoj zemlji nije nikako dobro. Švedi su fini ljudi, ali ih ne možete sresti svaki dan, često ni jednom nedeljno, tako da i za to treba vremena da se čovjek navikne (ako se ikad navikne). U Jönköpingu su me prihvatili zaista sjajno (grad od oko 100 000 stanovnika), no ja nisam znao kako sa Švedima a ni šta sa parama.
A u Malmeu je nas stranaca oko 40 % i ovo nije nikako grad za umjetnike. Ko misli praviti karijeru u Švedskoj mora seliti za Stockholm.
– Vidljivo je iz Vaše kraće (šture) biografije da ste u vremenu od 1983. do 1985. godine, pohađali post diplomske studije na Akademiji u Sarajevu. Šta je to što ste specijalizirali?
– Slikarstvo.
– Rad i izlaganje u Švedskoj. Znam da ste kao slikar i izlagač u ”novoj” domovini, veoma aktivni. Među bh. slikarima u Švedskoj slovite za jednog od najaktivnijih i najagilnijih. Nema gdje Vas nema. Znači li to da i živite od slikarstva?
– Od slikarstva sam živio samo jednu godinu, 1994., a poslije sam učio švedski, pa radio kao košarkaški trener u dva grada, da bih se u zadnje vrijeme sve više bavio dizajnom i uređenjem nekih stambenih objekata.
Mnogo slikam tako da i izložbi ima sve više i više.
|
Zdravko Jojić: Crveni presto, akril na platnu, 2004.
|
|
– Na čemu sada radite i šta pripremate. Znam da je svakog umjetnika-stvaraoca nezahvalno, pa možda i neukusno (i nekulturno), pitati o tome, ali ako nije poslovna tajna, recite nam nešto na tu temu?
– Dosta slikam a radim i manje stvari kombinujući fotografiju, staklo, plastiku, vosak i sl. Imam i jedan dio radova u ledu ali samo manje stvari koje se mogu uraditi u zamrzivaču. U Malmeu nema baš puno hladnih dana tako da još nisam ništa od toga uradio u većem formatu.
Za septembar planiram napraviti jednu manju izložbu koja bi obišla neke gradove dole.
– Kakva je, rekao bih sada, Vaša ljudska i slikarska veza sa Bosnom i Hercegovinom. Odlazite li u Sarajevo i koliko Vas kao slikara u Sarajevu i Bosni – ima?
– U Sarajevu sam, nažalost, bio samo tri dana 2001. Planiram da prije ljeta ponovo obiđem moj rodni grad i ostanem bar dvije-tri nedelje tamo.
Radove sam izlagao na par kolektivnih izložbi u posljednje tri-četiri godine; mali format, bijenale crteža, umjetnost minijature BiH i to je otprilike.
– Imate li nešto kao poruku, na kraju ovog našeg kraćeg razgovora. Šta, kao čovjek i slikar, Zdravko Jojić poručuje svojim zemljacima u Švedskoj, a šta onima u Bosni?
– Mi koji smo u Švedskoj smo valjda dosad shvatili gdje i kako živimo, a onima u Bosni i Hercegovini koji bi da prave karijeru u inostranstvu i koji vjeruju u sebe – pogledajte šta je Pikaso uradio, iako je Španija dobra zemlja. Kad je umjetnost u pitanju, otišao je u Pariz.
To bi otprilike značilo – idite u Njujork ili Pariz ako hoćete biti svjetski ili evropski poznati. Za amatere i naivne slikare i Švedska je sasvim dobra zemlja.
Razgovarao: Meho Baraković
|
|
Zadnja izmjena: 2006-02-20
ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucaković · Sweden
|
|