|
Kao prvi poslijeratni mostarski shkolovani slikar odmah je svoju djelatnost usmjerio ozhivotvorenju likovne tradicije, koja je ratnim i drugim okolnostima izgubila kontinuitet, ali nije i pechat koji su dali istinski umjetnici Antun Motika i Karlo Afan de Rivera. Oni su izmedju dva rata unijeli ozrachje moderne europske umjetnosti u nashe ”tmurno podneblje”. Motika desetogodishnjim (1930-1940.) radom, stvorio je bogat slikarski opus s prozrachnim motivima Mostara, ulicama, bashchama, alejama, cvijec'em, prepunim svjetla i poetike razigranih crta – Utrilovski skladne kromatike. U slichnom maniru popularni Karleto postigao je vrhunski dometu akvarel tehnici. Neshto kasnije stilski ih je slijedio Meho Sefic', pretjerujuc'i ponekad dominantnom bjelinom na kojoj bi se jedva nazirali obrisi motiva.
I Mustafa Pezo je po svojoj vokaciji kronichar Mostara. I on svojom paletom ispisuje motive staroga grada, fragmente i simbole Hercegovine, ali na potpuno svoj nachin, svojim jezikom, koji je veoma suprotan od spomenutih prethodnika.
Poznajuc'i njegovu blagu i dobroc'udnu narav, sjetno i odmjereno interijerski zatvorenog dijaloga, on motive starog grada slika prigushenom gamom boja ili kontrastima svjetla i sjene s pastuoznom teksturom koja vremenskom patinom aktualizira motiv. Ovdje, treba citirati osvrt vrsnog povjesnichara umjetnosti i poznavatelja Pezina djela Radomira Stanic'a, koji je dao u katalogu trec'e samostalne izlozhbe, sijechnja 1965. u Sarajevu. On istiche: ”Njegov dosadashnji umjetnichki razvoj, koji se odvijao bez velikih skokova i uzleta, ali u znaku stalnog i postepenog rasta i sazrijevanja osvjetljava ga kao stvaraoca shiroke radoznalosti. U njegovom slikarstvu najevidentnija je opchinjenost zavichajem – Mostarom i Hercegovinom. Zaljubljen je u jasno odredjeni tematski registar, u svijet koji transponuje sa strashc'u i koga uglavnom sachinjavaju jednostavni, pomalo sumorni fragmenti proshlosti, svjedochanstva prohujalih decenija, vjetrovima i kishom isplakane i troshne fasade, zidovi na kojima je vrijeme ugraviralo svoje nezaustavljeno prelazhenje, groblja predaka on slika bez formalne i stilske strogosti, ali zato u svoje vizije uvijek unosi dovoljno osjec'anja i srca.”
Da! Pezo je tiho, nepretenciozno gradio svoje djelo, stalno trazhec'i istiniti i autentichni izraz koji nam intimno i uspjeshno otkriva na svojim slikama. To traganje za sushtinom likovnosti od shkolskog socrealizma do apstrakcije – odmjerenog ritma geometrijske stilizacije stec'aka i interijerskih okvira, znalachki uspostavljene ravnotezhe, odlike su njegove kompozicije. Posebno treba istac'i Pezinu ljubav prema ”Mrtvoj prirodi”, prema zrelim plodovima smokava, shipaka i dunja iz njegove bashche pokraj bistre i slavujske Jasenice.
On je sa svojim plodovima znao satima sabrano shutjeti i razmishljati dok ne izvuche sochne boje i osnovne crte satkane u strukturi i konstituciji svoga duha. Neposrednim i studioznim prozhimanjem karaktera oblika i boja s naglashenom konturom zatvorenih linija tezhio je istac'i dvodimenzionalnost motiva.
U slikama mrtvih priroda on je najvjerniji sebi, svom shutljivom mentalitetu, kad s jednom rijechi, ili jednim potezom kista kazhe sve dajuc'i pravi akcenat emotivnom dozhivljaju svoga kreda. U registru interesovanja jedna od Pezinih dimenzija je i primijenjena umjetnost. Bavio se i grafikom, a u terakoti oblikovao je reljefe i figure manjeg formata inspirirane stec'cima i Starim mostom. Slichne motive obradjivao je i u bakru, shto je prezentirao u svojoj galeriji u starom Mostaru. Iako suvenirskog i komercijalnog tipa ova galerija je svojim umjetnichkim vrijednostima obogatila bazarske sadrzhaje i potisnula naplavu kicha i plagijata.
Osim shto je Mustafa Pezo svestrani stvaralac, umjetnik odredjene fizionomije, jedna od sublimnih odlika jeste njegova drushtvena angazhiranost, kako kazhe R. Stanic': ”duboka i svestrana privrzhenost tokovima likovnog zhivota ovoga grada, kom je od samog pochetka svoje umjetnichke aktivnosti, podredio sebe, svoje stvaralashtvo. Kao inicijator osnivanja i voditelj Podruzhnice ULUBiH-a za Hercegovinu, on je postao i ostao ne samo duhovna spona izmedju drushtvene sredine i umjetnika koji u Mostaru zhive i stvaraju, vec' i uporni borac za afirmaciju likovne umjetnosti, za punije i potpunije stvaralachke uslove ovdashnjih slikara i vajara i za njihovo adekvatnije predstavljanje javnosti.”
Iznad svega Pezo je uzoran i uspjeshan likovni pedagog. Osuvremenio je i obogatio, inache stereotipnu nastavu crtanja, novim sadrzhajima i programima likovnog odgoja mladih, za shta je sa uchenicima dobijao Republichka i Savezna priznanja na mnogim smotrama djechijeg likovnog stvaralashtva.
|