Most - Index
Most - Pretplata
Naslovna stranica [Povec'aj]

Index · Novi broj · Arhiva · Trazhi · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 194 (105 - nova serija)

Godina XXXI januar/sijechanj 2006.

Latinica · Ћирилица · Transliteration

Prethodna · Sadrzhaj · Naredna

Haris Tucakovic'
Shvedska moderna knjizhevnost

Edith Soedergran (1892–1923.)

Da je moje pjesnishtvo poezija – niko ne mozhe porec'i, da su to stihovi – ja ne zhelim tvrditi, napisala je finsko-shvedska pjesnikinja Edith Soedergran u predgovoru svoje zbirke Septembarska lira, 1918.

Edith Soedergran

Edith Soedergran

Rodjena je 1892. u Petrogradu i tu zavrshila njemachku djevojachku shkolu. Tokom shkolovanja je pisala tradicionalne pjesme na vishe jezika, uglavnom na njemachkom. 1908. je utvrdjeno da boluje od tuberkuloze, a lijechena je 1911–14. u sanatoriju u Davosu, Shvicarska.

Soedergranova je stvarala pod uticajem njemachkog ekspresionizma, ruskog futurizma i francuskog simbolizma. U prvoj zbirci Pjesme (1916.) se osjec'aju i zhivotni optimizam i samoporicanje u pokushaju da definishe Novu zhenu: ”Ja sam shapat krvi u mushkom uhu” i ”Ja nisam zhena. Ja sam neutrum (srednji rod).”

Pokushaji Edith Soedergran da uspostavi kontakt sa ”poznatim knjizhevnim lichnostima” u Helsinkiju jeseni 1917. bijahu razocharenje. Istovremeno je nestala i porodichna imovina u Oktobarskoj revoluciji i ostala im jedino ljetna kuc'a u mjestashcu Raivola na Karelskoj prevlaci. Uslovi zhivota su joj tada jako pogorshani boleshc'u, siromashtvom i izolacijom, ali je ona izgradila svoju samosvijest nicheovskim herojskim zhivotnim optimizmom. To obiljezhava Septembarska lira (Septemberlyran, 1918.), u kojoj ona u uvodnoj napomeni objashnjava da ima ”moc' rijechi i slike jedino u punoj slobodi, tj. na rachun ritma”. Izjava ”Ne pristaje mi da se pravim manjom nego shto jesam” smatrana je arogantnom i vodila hajci na Soedergranovu u shtampi, ali je ona takodje dobila saveznicu u Hagar Olsson, koja bijashe djelotvorna zagovornica njene poezije.

Uticaj Nietzschea takodje dominira u Oltaru ruzhe (Rosenaltaret, 1919.) i Sjenci buduc'nosti (Framtidens skugga, 1920.), u kojima su metafore prirode i krajolika ekspresionistichke projekcije osjec'anja i vizija. Jeseni 1922. napisala je svoje posljednje pjesme, posthumno (1925.) objavljene kao Zemlja koje nije i Dolazak u Had.

Edith Soedergran nije prochitala mnogo pozitivnih recenzija o svojim zbirkama poezije; najuobichajenija karakteristika bijashe ”budalaste pjesme”. Kasniji narashtaji je, medjutim, smatraju glavnim zachetnikom shvedske moderne lirike.1

Edith Soedergran u bolesnichkom krevetu

Edith Soedergran u bolesnichkom krevetu, Waldsanatorium, Arosa, 1911.

Pjesme2 (Dikter, 1916.)

Zhelja (En oenskan)

Na cijelom nashem lijepom svijetu

zhelim jedino klupu u vrtu

na kojoj se maca suncha…

Tu bih sjedila

s pismom u njedrima,

jednim jedinim malim pismom.

Tako izgleda moj san…

Djeva moderna (Vierge moderne)

Ja nisam zhena. Ja sam neutrum.

Ja sam dijete, pazh i smjela odluka,

ja sam nasmijani trachak grimiznog sunca…

Ja sam mrezha za sve prozhdrljive ribe,

ja sam zdravica u chast svih zhena,

ja sam korak shansi i propasti

ja sam skok u slobodu i osobnost…

Ja sam shapat krvi u mushkom uhu,

ja sam groznica dushe, zhudnja i odbijanje tijela,

ja sam putokaz novom raju.

Ja sam plamen, prodoran i zhivahan,

ja sam voda, duboka al’ odvazhna do koljena,

ja sam vatra i voda u iskrenoj vezi bez uslova…

Zadnji cvijet jesenji (Hoestens sista blomma)

Ja sam zadnji cvijet jesenji.

Ljuljali me u kolijevci ljeta,

bdjeli nadamnom od vjetra nordijskog,

plamenovi crveni lizali mi

obraz bijeli.

Ja sam zadnji cvijet jesenji.

Najmladje sam sjeme mrtvog proljec'a,

tako je lahko zadnji umrijeti:

vidjeh jezero tako plavo i bajkovito,

chuh otkucaje srca mrtvog ljeta,

u peharu mom drugog sjemena nema osim samrtnog.

Ja sam zadnji cvijet jesenji.

Vidjeh jesenja sazvijezhdja duboka,

motrih izdaleka svjetlost ognjishta toplih,

tako je lahko isti put slijediti,

ja c'u zatvoriti vrata smrti.

Ja sam zadnji cvijet jesenji.

Zvijezde (Stjaernorna)

Kad padne noc'

na stepeniku oslushkujem,

zvijezde se u vrtu roje

a ja vani u mraku stojim.

Chuj, jedna zvijezda je tupo pala!

Ne idi bos u travu;

vrt mi je krhotina pun.

Mi zhene (Vi kvinnor)

Mi zhene, mi smo tako blizu zemlje crne.

Mi kumru pitamo, shta od proljec'a ochekuje,

obavijamo ruke oko bora ogoljelog,

u sutonu znak i savjet trazhimo.

Jednog mushkarca ljubih, niushta vjerovao nije…

jednog hladnog dana je doshao ochiju praznih,

jednog teshkog dana je otishao sa zaboravom na chelu.

Ako moje dijete ne zhivi, njegovo je…

Nordijsko proljec'e (Nordisk vaar)

Sve kule moje u zraku su se kao snijeg otopile,

svi snovi moji su iscurili kao voda,

od svega shto ljubih josh jedino imam

jedno plavo nebo i par zvijezda blijedih.

Vjetar se njezhno kroz drvec'e shunja.

Praznina pochiva. Voda shuti.

Stara jela bdije i misli

na oblak bijeli shto je u snu ljubila.

Bol (Smaertan)

Srec'a pjesmi nema, srec'a misli nema, nishta srec'a nema.

Odgurni srec'u svoju da se skrshi, jer srec'a je opaka.

Srec'a dolazi sporo s jutarnjom guzhvom u shiprazhje usnulo,

srec'a otklizava u slikama oblachnim nad dubinom modrom,

srec'a je polje koje spava u zharu podnevnom

ili beskrajno prostranstvo morsko pod jarom zraka okomitih,

srec'a je nemoc'na, ona spava i dishe i nishta ne zna…

Osjec'ash li bol? Ona je jaka i velika s pestima pritajeno stisnutim.

Osjec'ash li bol? Ona je osmijeh pun nade ochiju uplakanih.

Bol nam sve shto trebamo daje –

Ona nam daje kljuche kraljevstva smrti,

kroz vrata nas ubacuje, dok josh oklijevamo.

Bol djeci imena daje i s majkom bdije

i tvori sve vere zlatne.

Bol nad svima vlada, ona chelo misliocu gladi,

ona ures privezuje oko vrata zhene zhudjene,

ona je na vratima dok mushkarac izlazi od ljubljene svoje…

Shta josh daje bol ljubimcima svojim?

Ja vishe ne znam.

Ona daje biserje i cvijec'e, ona pjesme i snove daje,

ona nam daje hiljadu poljubaca praznih,

ona nam daje jedini poljubac stvarni.

Ona nam daje nashe dushe chudnovate i nazore neobichne,

ona nam svima daje zhivotne dobitke najvec'e:

ljubav, osamu i lice smrti.

Preveo: Haris Tucakovic'

(nastavlja se)

____________________

1 Biografija prema Shvedskoj nacionalnoj enciklopediji (Nationalencyklopedin).
2 Sve ovdje prevedene pjesme su iz: Soedergran, Edith: Samlade dikter. Stockholm: MaanPocket, 2002.

Prethodna · Sadrzhaj · Naredna

Zadnja stranica [Povec'aj]

Index · Novi broj · Arhiva · Trazhi · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Zadnja izmjena: 2006-02-20

ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Chasopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucakovic' · Sweden