|
U danashnjem knjizhevnom opusu, pa i ovom rukopisu romana za mlade ”Habetova koliba”, Planjac pricha lagahno, jednostavno, iskreno. Pisac je sav u realnom svijetu, osjec'a njegovo pulsiranje, pozna sve njegove strane i pokushava ga u djeci pogodnoj formi izraziti i tako prenijeti svoja iskustva kako bi lakshe preboljeli one strane na koje c'e naic'i. Rechenice slozhene, misaone, stilski teshko obuhvatljive. Priche zhivotne, realistichke…
Bilo da govori o vlastitom zhivotu, o dogadjajima iz djetinjstva, stvarnosti, ili mashti, Planjac zna uspostaviti komunikaciju sa recipijentom. Od prvih rechenica pisac ga uvuche u igru, prikuje mu pazhnju za neki detalj i dogadjaj, pa razvija svoje misli nudec'i moguc'nost za razlichita rjeshenja i zakljuchke.
Ono shto c'e u ovom novom rukopisu osvojiti chitaoce je iskren i neposredan ton koji uspostavlja ne samo sa njima, nego sa prirodom i svim sa chime dolazi u kontakt. To kazuje i izrazhava metaforikom:
”Mene su u Pousorju pozdravljale i laste, i vrbe, i zrikavci, i klasje, i sunce, i trave…”
”Moj hod po srebrnastoj mjesechini Pousorja prepoznavali su i cvrchci i mravi i jeleni i kerovi…”
Ono shto su vec' ranije knjizhevni kritichari kazali o Planjcu, a shto se osjec'a i u ovom rukopisu je snaga i jednostavnost Planjchevog izraza, ljepota i snaga njegove stilistike. Autor vjeshto barata jezichkim fondom koji ima na raspolaganju i znalachki ga prilagodjava uzrastu djeteta. U rukopisu je stoga jednostavnost izraza i stilistika prihvatljiva svakom uzrastu i svakom recipijentu. Planjac nema slozhenih rechenichnih zahvata, zamagljenih misli i slozhenih situacija kao neki pisci za djecu koji toga nikako da se oslobode. On ima blagu simboliku koja pojachava stilistichki dojam djela.
Mada je roman napisan u godinama kad je pisac u stvaralachkom naponu, u njemu se osjec'a Kulenovic'evska nostalgichna crta zbog prohujalog djetinjstva, shkole, drugova. Nostalgija je naglashena utoliko vishe shto je to djetinjstvo obiljezhilo lichnost i ostavilo traga na formiranje autora kao chovjeka i umjetnika.
Uvodni dio je i pouchan i inspirativan istovremeno. Nadahnuto kazivanje o chovjeku i njegovoj chezhnji, vremenu i njegovoj prolaznosti.
Nakon Prologa, pisac razvija roman kroz razlichite tematske cjeline: IME, KOLIBA, KREDENAC, ChIZME, RAMAZAN, BAShTA, BICIKL, DzhENAZA, KURBAN i druge. Pratec'i njihovu razvojnu liniju, chitalac mozhe pratiti razvojnu liniju odrastanja djeteta u djechaka i djechaka u chovjeka koji, zajedno sa odrastanjem, prima sve vec'i teret na ledja i rjeshava sve slozhenije zhivotne zagonetke.
Ono shto osvaja u romanu je duh koji je pisac uspio docharati i po kom se jedan geopolitichki prostor Bosne i jedan mentalitet mogu prepoznati; po jeziku, obichajima, nachinu zhivljenja i razmishljanja, etici i filozofiji.
Osobito chitalac mozhe mnogo nauchiti o etici nasheg naroda kazanoj kroz Planjchev roman: odnosu prema starijim, poshtovanju, bliskim odnosima medju susjedima, rodjacima i prijateljima. O zhivotu na selu i gradu, ljubavi i mrzhnji, igrama i shalama, vjeri i obichajima, postu i ramazanu. O hrani: pitama, hurmashicama, tufahijama, sarmi, sutliji… bashti koja je hraniteljica i u kojoj se mogla nac'i paprika, mrkva, paradajz, pershun, kelj, krastavac i patlidzhan… Nudi te i druge kljuchne i periferne obavijesti koje uklapa u svoju poetiku u kojoj je naglashena etika nasheg chovjeka i mentaliteta. Takav mentalitet stvara i specifichnu leksiku u kojoj nalazimo izraz takvog stanja i situacije koje govore o svjezhini i ljepoti bosanskog jezika:
”Udjoh u kuc'u. Majka na sec'iji sjedi i subhana.”; ”Hajte, s Bozhijom pomoc'i, podijelite kurban. Krenite bismilom! – naredi majka mehkim, svechanim glasom.
– Nemojte zaboraviti rec'i halalosum kad budete dijelili kurban! ponovo c'e majka.”
”Te noc'i, sav u modricama, noc'io sam na hasuri u mutvaku.”
Stil chitak, jasan, jednostavan. Rechenice techne, zapazhanja zanimljiva. Pisac zapazha i najsitnije detalje prilikom opisa likova i dogadjaja:
”Proljec'e je cvjetne c'ilime prostrlo po plodnim bobarskim poljima. Razvigorac se poigravao beharli granama u amidzhinom voc'njaku u kome je, iza troshnog hambara na skemliji, divanio amidzha Adem-aga sa hadzhi Huseinom.”
Opisuje ljude iz svoje najblizhe okoline: roditelje (oca Husu, majku Alemu, sestre Sadiku, Sadetu i Minku), daidzhu koji je radio u shtampariji, susjede Adema Jasharevic'a ”strashnog i smrknutog chovjeka”, tetku Shahzu i tetka Saliha iz Planja, drugove iz djetinjstva sa kojima je chuvao stoku (Sejo, Selim, Sehid, Refko, Hamdija), o vodi sa Hasine jale, drugove iz shkole, podrugljivog Hakiju, Memsu, Naila, nastavnika Ivicu, podvornika Muhameda… O djechijim igrama, (pale i klise), svadjama, takmichenjima, kurbanima, zhivotu, smrti (smrt Mahmutovog sina Sinana). Tu su, a moraju i oni biti, lovci (Raif, Safet i Kasim). Opisao je nestashluke kakvi prate svako djetinjstvo, kradju lubenica, takmichenja, svakodnevnu borbu za prezhivljavanje, nastojanja da se plate dadzhbine drzhavi. O ”fic'i” tetka Adila, poslasticharu iz varoshi Durmishu. Zanimljivi su zhivotni putevi djechaka koji se proshiruju kako djechak raste: od puta iz Bobara u varoshicu Jelah, pa sve do putovanja u velike svjetske metropole u koje c'e autora odnijeti zhivotni putevi.
U prvom planu romana su brojne i bogate slichice djetinjstva u Pousorju. Medju njima se izdvajaju opisi varoshkog delije, kicosha i prosjaka, Ome i prve pohvale od strane nastavnika Radonje da je Planjac napisao rad ”kao pravi pisac”. Indikativni su i prvi odlasci u vojsku (”Mehmed Eminov ide sutra u vojsku i bic'e noc'as pravi teferich”).
U romanu je u prvom planu mashta. Ona slobodna, razuzdana, kreativna koja daje rezultate u fazi formiranja djechaka u chovjeka. Pisac mashta o onome o chemu mashtaju svi djechaci: novoj odjec'i, lijepoj hrani, novim chizmama. Slikajuc'i segmente autor je dobro pogodio psihologija djeteta, njegovo razmishljanje, svakodnevno snalazhenje da se prezhivi dan i docheka drugi, da se sam izbori za hranu (Gljive) pokushaji da se neke pojave iz zhivota shvate i prihvate (”Chudilo me kako mlad momak ide u zemlju”). (”Tada sam shvatio shta je dzhenaza. Razumio sam ono shto je amidzha Adem-aga juche kazao hadzhi Huseinu”; ”Mlad momak ode u zemlju.”)
Odrastanje su pratile i spoznaje. Tako djechak spoznaje kako majka poboljeva, sushi se i nestaje, kako oko njega sve mijenja, kako raste.
Zanimljiv pristup: ”Umirivala nas je mati. Dobra moja mati”.
Tako se knjiga mozhe podijeliti u tri kljuchna motiva: motiv porodichnog doma, motiv boshnjachke etike i motiv odrastanja. Prvo kino sa filmovima Brus Lija, prve ljubavi, prva iskustva, svadje, tuche, simpatije. Slusha shta stariji razgovaraju, pa sam sudi i zakljuchuje. Kad je dobio nove cipele. (Shta li c'e rec'i Medina? Shta li c'e rec'i ostale djevojchice iz mog razreda i moje shkole?) Prvoj ljubavi Medini, treptajima srca i pokushajima da se iskazhe ono shto osjec'a. Prvo pijanstvo kad se zheli pokazati drugima. O odlasci na vishe shkole njegovih drugova Sehida, Selima, Seje, Hamdije i Nikole. Roditelji odluchuju da i njega poshalju, pa makar majka morala prodati dukate i ostali porodichni nakit. Prve spoznaje o vrijednosti, znachaju i potrebi novca. Prvi fizichki radovi i odluka da se uchi, bori, napreduje… Raspust. Prvi fizichki poslovi. Prvi susreti sa djevojkama iz grada (Svjetlana).
Cilj pisca je da ostavi trag u knjizhevnosti, kulturi. Trag svoga umjetnichkog postojanja poput Kranjchevic'evog chovjeka. Poput mnogih koji su stvarali sa zheljom da ostane iza njih trag postojanja.
|