|
 Prihvaćajući se recenzije autora Ramiza Tire i Smaila Špage Dretelj na vratima džehennema, bio sam svjestan da ću biti emotivno skrhan užasima koji su se dešavali u tim logorima osnovanim od strane paratvorevine Herceg-Bosne, a na osnovu ranijih saznanja o teškoj sudbini zatočenih.
Odmah, čitajući prve stranice, nametala mi se paralela s fašističkim logorima i logorima njihovih kvislinga. Masovna ubistva i mučenja premašili su sve do tada viđeno i zapisano. Jedna suluda ideja nacionalista Miloševića i njegovih pristalica u BiH Karadžića o ”razdvajanju naroda”, a kasnije prihvaćena i od Tuđmanovih pristalica o tzv. čistim teritorijama, životnom prostoru (Lebensraumu), našla je odjeka u progonu drugih i drugačijih, jer se ta ideja mogla ostvariti samo tako – silom.
U uvodnom dijelu rukopisa autori su iznijeli cilj svojih kazivanja – istinu o logorima, da se ne zaboravi, da svi koji su vršili zločine budu izvedeni pred lice pravde. Želio bih posebno izdvojiti kao karakteristiku njihovog kazivanja i onih najstrašnijih događaja jednim tonom bez izražene mržnje, bez hiperboliziranja i bilo kakvih osvetničkih kvalifikacija. Opisana dešavanja sama po sebi dovoljno govore o monstruoznosti života u logorima i bojovnicima kao glavnim akterima zločina pomućenog uma. Naprotiv, citirat ćemo Kur’an, suru V-32: ”Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao, a ako bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao.”
 Svoje doživljaje Ramiz Tiro kazuje u 65 poglavlja, izuzimajući uvodne dijelove. Svako poglavlje nosi u sebi jeziva dešavanja: ubistva, silovanja, mučenja glađu, žeđu, nedopuštanje fizioloških potreba van smještajnog prostora, torture (degenek), cerekanja, mukotrpan rad (rađu), boravak na liniji razdvajanja, iživljavanje pojedinih stražara i zapovjednika nad logorašima; ponižavanja, pjesme ”red vaših, red naših, pa rafal iznad glava”, te razne prevare – npr. pojavi se čuvar s praznom kesom nudeći logorašima da je napune novcem, kojim će kupiti cigarete, pa poslije ni novca ni cigareta. Umjesto toga slijedio bi rafal.
Nezaobilazan je prikaz pljačkaškog pohoda Vinka Martinovića Štele, njegovog osvetničkog ubistva Nedima Harmandžića, bivšeg policijskog inspektora. Međunarodni sud je u Hagu Štelu osudio na 18 godina zatvora, a Tutu na 20 godina, o kome je, takođe, Tiro, dao svoje viđenje u svom kazivanju. (Materijal Raspravnog vijeća, Den Hag, 31. ožujak 2003. g. prema kome su citirane kazne.)
Čitalac će naići i na prikaze najprimitivnijeg ponašanja i ponižavanja logoraša. Takvi su opisi feminiziranog Ramiza (Ramize) kome su naredili s jednim logorašem, umno poremećenim, da se skinu goli i glume spolni odnos. Ili bi, pak, naredili da se logoraši međusobno tuku. Ako bi bojovnici primijetili da ”glume”, onda bi oni stupili na scenu. Najteže se, ipak, bilo boriti sa žeđu, s glađu, s neizvjesnošću o položaju porodice. Perfidnom igrom organizatori logora su prikrivali od međunarodne zajednice da su u njima civili. Zato su napravili spiskove da su, tobož, bili zarobljeni borci ARBiH.
Međutim, Tiro nije sakrio i neke usluge koje su mu pružali pojedinci Hrvati koji su dosta rizikovali zbog toga. Prizori s Jurom, zapovjednikom HV, s jedne strane, i s druge, s kompleksašem Jozom, jasno pokazuju dimenzije ovog prljavog rata.
U Tirinom kazivanju nema kolektivne krivnje Hrvata za njegovu sudbinu logoraša. S dozom razumijevanja i zahvalnošću cijeni njihovu uslugu kao komšija jer zna da su i oni bili pod presijom da ne smiju pomagati Muslimanima. Zato je otpor Jaseničana bojovnicima koji nisu dali svoje komšije da ih protjeraju, divan primjer ljudske solidarnosti. Prikazivanje objektivno svih tih događaja daju pečat vrijednosti ovog rukopisa.
Predlažem da ovaj rukopis ugleda svjetlo dana zbog svega iznesenog – dokumentarnog i nepristrasnog prikazivanja događaja i, posebno, poruke koju nosi: DA SE NE ZABORAVI – DA SE NE PONOVI! U ime budućnosti, u ime humanizma, u ime prava svakog na svoju slobodu življenja dostojnu čovjeka. A i prava da budućim generacijama na ovim prostorima omogućimo bolji život nego što smo ga mi imali u ovom nedefinisanom razdoblju. Memento mori!
|