|
– Koliko pratiš ovu granu umjetnosti u Bosni i Hercegovini i da li možeš da napraviš neku komparaciju između modernog slikarstva u BiH i u Australiji?
– Iskreno govoreći, nisam par godina imala dodire sa novim i mladim talentima u Bosni i Hercegovini. I sami znate kako je ovdje brz način života, nemaš vremena da dišeš, idemo 300 na sat da stvorimo neki pristojan život.
Moj način razmišljanja i emotivnosti je puno bliži Evropi. Australija je više u instalaciji koja manje više dolazi iz Amerike i po mom mišljenju je prazna, bezdušna. Donosi interesantne misli i tehnički kontroliše osobu i njenu kreativnost stavlja u kutiju. Ja to lično ne volim. Doduše cijenim, jer ponekad je potrebno i to da čovjek proba.
– Sa nedavne izložbe u Melbournu sav prihod si namijenila za pomoć blizancima Hadžan iz Tešnja. To je zaista divan gest, šta te je ponukalo da uradiš tako nešto?
– Muž i ja smo gledali program televizije Hayat i vidjeli izložbu Salke M. Peze. On je sve svoje radove donirao, a velike poslovne kuće i kompanije su kupile slike i sav prihod je otišao djeci Srebrenice.
To je zaista bio divan gest za nas. Tako sam došla na sličnu ideju.
Nisam shvatila veličinu svega, dok se nije sve završilo. Naravno zahvaljujući gospodinu Bakamoviću koji je kupio sliku i našim prijateljima koji su donirali pare. Na taj način su mene podržali u mojoj zamisli , a i uradili human gest za male blizance.
– Možeš li nam, molim te, dati podatke o brojevima računa ove djece, tako da svi oni koji su u mogućnosti mogu da pošalju svoje donacije?
– Svi podaci mogu se naći na web stranici www.pomozite.co.sr, kao i devizni žiro račun osobe kojoj želite pomoći.
Neko mi je jednom rekao ’Neka ti samo istina bude valuta u životu’ (Let your currency in life be the truth). I ja se po tome ravnam. Sve što radim i kad pravim greške, jer učim da smo svi mi ljudi različiti jedni od drugih i da je naša jedina spas tolerancija i razumijevanje, a mi Bosanci i Hercegovci imamo dobrotu za sve to.
– Nadamo se da će se naši biznismeni iz Australije odazvati ovoj humanitarnoj akciji, a ja ne mogu da izbjegnem temu Imigracionog muzeja. Eksponati u obliku ličnih ispovijesti bosanskih izbjeglica su privukli veliku pažnju. Odakle ideja za takvo nešto?
– U stvari, prilika se izvrsna ukazala, Elda Koro, Amira Rahmanović, Lejla Softić i ja smo došli zajedno na ideju kako će to izgledati, šta reći, kako i na koji način. To je u stvari plod zajedničkog rada i ovo je prvi put da se mi kao nacija predstavimo australskoj javnosti u drugom svijetlu. Završen je jedan divan projekat.
– Porodica Teletović ovdašnjoj javnosti nije poznata samo po umjetničkim kvalitetima (suprug Adnan je vrstan muzičar), već i po dobrom osjećaju za biznis. Vi ste prvi koji ste počeli uvoziti autentične proizvode iz Bosne i obradovali našu BiH zajednicu. Je li to dokaz da ste spremni na rizike?
– Pa jeste. Pošto ni ja, a ni Adnan nismo od tog zanimanja, rizikovali smo i krenuli u jednu avanturu i osnovali Aromu Nur, jer smo vidjeli priliku da se uradi nešto važno za Bosnu i Hercegovinu, kao i za nas ovdje. Mi kao narod imamo puno kvaliteta, ali moramo početi cijeniti svoju pripadnost i tradiciju. Kao što Amerikanci uče u školama da su oni najbolji… I naravno šta bilo da radiš, pokušaš uraditi najbolje što znaš, pa ako i ne uspije ti si bogat za iskustvo i naučio si dosta toga, dakle nisi izgubio ništa. Sebe treba unaprijeđivati stalno.
– Kako čujemo, u bližoj budućnosti planirate na malo poduži odmor u Bosnu. Ako tamo i ostanete, to će biti gubitak za našu dijasporu, ali će zato naša domovina dobiti vrsne stručnjake. Da li je možda u planu neka izložba u Bosni?
– Odmor u Bosni i Hercegovini planiramo da bismo proveli vrijeme sa našim dragim roditeljima i familijom, jer smo već zadnjih 14 godina bili razdvojeni. Djeca su sad mala i sada je izvrsna prilika da sagledamo šta smo do sada uradili i gdje nam je budućnost.
Bilo ovdje u Australiji ili u BiH mi ćemo nastaviti da stvaramo i radimo još bolje i kvalitetnije, jer smo uvidjeli da je život kratak i da ima puno stvari koje želimo ostvariti.
Naravno, izložba u Bosni i Hercegovini, a i šire po Evropi je u planu.
– Alisa hvala na razgovoru, mnogo uspjeha u daljem radu, a povoda za nove razgovore, s obzirom na tvoju kreativnost, će sigurno biti.
|