Goeteborg, ponedjeljak
Kao da dolazi Vrijeme Osipanja

Ono Neshto najljepshe shto sam imao i chuvao u Sebi
pochelo se Osipati
pochelo je ishchezavati i na rubovima Tijela
postajati Ljubichasta izmaglica
Pitao sam se na Tisuc'e puta: Od koga sam naslijedio
ovu Bolest i kome treba da je predam
poshto se Ona u meni odomac'i
i za sagovornika uzme moju Dushu
a Krv i Tijelo uzme za podanike
jer dato mi je da budem Chovjek
i da budem Smrtnik i nestvarni Suvlasnik
Vremena koje ima svoju Unutrashnju Gramatiku
i sve ima sve svoje u obliku Kruga
i Nas u Krugu zakljuchane
kao da nema ko da nas Zhali i Imenuje

Goeteborg, utorak
Zhivjeti ili Umrijeti

Naprosto Stvar je ukusno oblikovanog Dogovora
izmedju Njih koji mi nanose bezrazlozhnu Bol
i Mene koji sa tom Boli zhivi
na nachin da je to moja strogo kontrolisana
Privatna Stvar
Zapravo Dogovor izmedju Sna i Jave
u trenutku moje mrzovoljne i ljudske Slabosti
i Straha od budjenja

Dok je bilo Simetrije
chinilo mi se da je Zhivot imao nekakvog smisla
i ustajao sam se Rano da u Tijelu sve razmjestim
na svoje Mjesto
i da Kahvu popijem u miru
zagledan u Daljinu kao da je upravo sa te Strane
i sa te Udaljenosti trebao da dodje Telegram
i neochekivane Rijechi nesporazuma

Umrijeti ili Zhivjeti
od Onoga shto zanoc'i u Potiljku
Allahu dragi

Goeteborg, srijeda
Slovo o Raspec'u

Zar je i To moja Srec'a
shto sam sic'ushni dio Opshteg Raspec'a
u gradu Goeteborgu
dok Kiseonik mrzovoljno ulazi u kafanu
u kojoj sam mogao i Umrijeti
da je to Ptica Rugalica pozheljela
da je samo Pozheljela

Goeteborg, chetvrtak
Pa da vidish i nije lahko, Prijatelju

Previshe su dugo neke nevazhne Rijechi na periferiji
moga Tijela
to shto su uradile Sve je ishchezlo
i trebalo bi doc'i do presadjivanja mirisne ljubichaste
Boje
i Plishanog dodira
u neki drugi Prostor i iznac'i neke savremenije
Ukrase
Jer To sa Pticom Rugalicom vishe nije ono
osavremenjavanje bola
i svega onoga shto se Bolom namjerava dotaknuti
To je vec' dobro znano svima
koji jedino Poezijom zhele nahraniti Gladne

Ako se Shkoljka rastvori
bic'e takvog Napitka za sve one shto se hrane Vodom
Vodom i Kiseonikom koji nechujno ishchezava
Zapravo kiseonik kao istroshena misao u nama truhne

I josh da se Okupimo u dovoljnom broju
i da se ne Stidimo shto nam je Lice ukrasheno Borama
kao da smo izmedju Sebe ratovali
i da se nismo Molili
i da se nismo dovoljno i na pravi nachin Molili
MOLILI

Goeteborg, petak
Kasno popodne

Kazhesh da je Zhivot za Pjesnike u Goeteborgu uzbudljiv
i za obichne Smrtnike kazhesh Zhivot je nesvakidashan
jer Grad ima svoju unutrashnju Ljepotu i Nemir
i sve se krajnje nechujno ulijeva u ljubichastu Simetriju
i neko nechujno Osipanje kao da sve dotiche
Jer kakav bi to bio Grad da nema svoje Osipanje
u kome se samo Naslutiti daju uzroci Male radosti
male ljudske i porodichne Radosti
Sve ostalo kao da je na Nevidljivoj konstrukciji
Subotnjih misli izdignuto
Allahu dragi iznad zemnog Umiranja
pa se ponekad chini da Grad ustvari zhivi u Nebesima
kao Shkoljka Rastvoren
i Sidrom privezan za dno jedne tek otkrivene Charolije
i mirisne Njezhnosti koja se nikuda ne miche
i ima je Dovoljno
Svaka druga misao Ranu bi ostavila Neprebolnu
u Krugu a Petak je i Plishano kasno popodne

Goeteborg, subota
Mislec'i na godine

Oni mogu i da Zaborave
ali Ti me pamtish i kada mi Kosa nije bila Sijeda
i kada mi je Radost pjevala u Grudima
Nec'u da Lazhem
imao sam i tada Pticu Rugalicu u Potiljku
ili u Sluhu svejedno
u kome se dijelu moga Tijela nalazila
i u shta je subotom bila Zaljubljena
Bila je to raskoshna Boja mirisnog Goeteborga
i unutar te Boje i Bol moja bila je raskoshna
dodir plishane Ruke sve je mogao da sprijechi
i moju Pjesnichku pomisao na Samoubistvo
i na zheljeni Let kroz vazduh i iznad svega
S m r t n o g

Goeteborg, nedjelja,
Pomisao na neku bolju stvarnost

Zashto uljepshavati Neshto shto je ostalo bez svoje Simetrije
bez svoje razumljive Specifichne tezhine
i razumljivih Rijechi
Neshto shto je ostalo da u Meni traje
na nachin neprikladan kao da Vrijeme nije sve vishe
Prashina
i Pijesak od koga je sve nestvarno sazdano

Hoc'u da iscijedim iz Sebe i zadnju Ruzhnu pomisao
hoc'u da se i u Krugu dobro osjec'am
i da s Radoshc'u sjedamo za trpezarijski sto

Nedjeljno je popodne
Ruzha se josh nije iskrala iz carstva Mirisa
sve vishe bivam neko Drugi i Drugachiji
pa zhamor lishc'a dozhivljavam kao nestvarno more
i Govor koji je nekada Govor bio
svih oni koji su sada Nijemi i Okamenjeni

I prelazimo nechujno na Razgovor o Vremenu
o Vremenu u kome nas vishe nec'e biti