|
Na rijeci sam susreo dvije sestre bliznakinje. Prvoj je ime Moguc'nost, a drugoj Zhelja. Moguc'nost je mladja par minuta od Zhelje, lijepa je, ali ne kao starija sestra. Upoznao sam Moguc'nost da bih se lakshe priblizhio njenoj sestri. Moguc'nost to zna, mada joj nikad nisam priznao da mi se svidja Zhelja. Moguc'nost i Zhelja zhive na rijeci. Rijeci, punoj svrtaka i modrine dubina, nepredvidivoj za loshe plivache. I Moguc'nost je splavarka. Puno smo se puta zajedno spushtali niz rijeku. Najcheshc'e ja kormanim splavom, vjeshto izbjegavam brzake, nastojec'i doc'i na drugu obalu, do Zhelje, koja uvijek vjeshto isklizne iz ruku. Isklizne kao pastrmka, kojih je puna rijeka.
Ali, ja sam splavar. To mi je posao. Znam da nishta drugo ne bih znao raditi. Svaki put kad budem tako blizu Zhelji, naleti moj splav na neku prepreku. Tek tada spoznam opasnost, koja je nepregledna, sve dok se ne nasuchem. Onda, onako isprepadan, podjem ubjedjivati sebe da se vishe nikad ne priblizhujem drugoj obali. I odluchim to u sebi, mada znam da je strast prema Zhelji jacha, i da c'u prvom sljedec'om prilikom opet usmjeriti svoj splav tamo gdje ga nose moja chula.
Splavar sam i plovidba mi je sudjena. Odavno znam da je sve ovo samo plovidba za Zheljom. Nekada su usluge Moguc'nosti bile neophodne da se priblizhim Zhelji. Danas sam samouvjereniji i taj susret ostvarujem sam. Nekad se i Zhelja mijenjala, imala chudne prohtjeve, bila teshko dostupna, i najcheshc'e bjezhala od mene, znajuc'i da c'u josh vishe cheznuti za njom. Nekada je Zhelja bila opipljiva, materijalna. Vrijeme, iskustvo i splavarenje rijekom uchinili su da Zhelju gledam drugim ochima. Strast se pochela pretvarati u ljubav. Danas je to Zhelja poslije koje drugih zhelja nema. Zhelja se, s godinama, pochela druzhiti sa Spoznajom, koja joj je pokazala prave stvari i upoznala je sa Istinom.
Splavar sam, i svakim danom mi je sve jasnije kako se priblizhiti Zhelji. Siguran sam u to. Zato se vishe ne trudim da upravljam splavom. Pushtam se da me rijeka nosi svojim tokom, jer neke stvari, koliko god bi htjeli, ne mozhemo izmjeniti. Iako je rijeka josh uvijek nemirna i plahovita, nadam se da c'u uploviti u mirne vode i, na kraju, da c'u doc'i do kraja plovidbe, do Mora u kome c'u smiriti svoj splav.
|