|
Deakin i njegov sljedbenik u Titovoj komandi u Jajcu u centralnoj Bosni, general Fitzroy McLean, su ubijedili Churchilla u Kairu krajem 1943. da su Titove snage predvođene komunistima veoma efektivne i da antikomunistički srpski rival, general Draža Mihajlović, kao posljedica toga sarađuje sa silama Osovine. Trenutna odluka udruženih sila da odustanu od Mihajlovića i podrže Tita u potpunosti i do kraja, veoma se isplatila u vojnom smislu.
Rekreiminacija je prestala poslije 1948. kada je Tito raskinuo sa Staljinovom politikom. Nakon Titove smrti 1980, optužbe i prevare su primile nove dimenzije kada su Srbi počeli napadati multinacionalnu tvorevinu koju je Tito ostavio iza sebe.
Proizvod sukoba je bio Slobodan Milošević i rat devedesetih. Rehabilitacija Miloševića, demonizacija Deakina, McLean-a i Churchilla je postala svakodnevnica srpske retorike i činila je Deakinov život paklom.
Za razliku od McLean-a, koji je svoje ratne avanture bukvalno pripisao istoriji, Deakin ih je još uvijek smatrao živim, sirovim i nastavljao da ih analizira.
Pomažući Churchillu da opravda svoj stav za Deakina je bilo puno lakše nego da brani vlastiti. Djelimičan razlog ovome je da on, za razliku od Churchilla nije imao sekretaricu da umjesto njega kuca, konsultante, niti Churchillovu energiju podstaknutu konjakom u kasne sate, iza ponoći.
Deakin je rođen u Londonu, sin familije farmera iz oblasti pored Londona poznate pod imenom Hertfordshire. Pohađao je srednju školu Westminster, studirao je i završio uspješno studij moderne istorije 1934. na Christ Church koledžu u Oxfordu. Sreo je svoju prvu ženu Margaret Ogilvy 1935, sa njom je imao dva sina koji su još uvijek živi. Nažalost, razveo se od nje 1940. godine.
Malo prije početka rata, Deakin se prijavio da služi sa oksfordskim husarima, 1941. su ga poslali u izvršni Odbor operacija gdje je radio za koordinaciju britanske sigurnosti u Njujorku (New York). Vratio se u London 1942. gdje mu je zadatak bio da analizira situaciju Jugoslavije sa posebnim osvrtom na Sloveniju. Kada su ga poslali u Kairo, našao se u sredini borbe za vlast po pitanju Jugoslavije između Izvršnog odbora i Ministarstva stranih poslova, ali i unutar obje organizacije.
Deakinovi šefovi u Kairu koji su bili pro partizanski nastrojeni su računali na njegovo prijateljstvo sa Premijerom. Bili su u pravu ali samo zbog dokaza koje je on priložio. Deakin je evakuisan iz Jajca krajem novembra 1943, u isto vrijeme kada su se partizani borili za poslijeratnu vlast. Ni Deakin ni McLean ovo nisu krili od Churchilla, koji se bez obzira na sve još nadao da će se Tito složiti sa povratkom kralja iz izbjeglištva.
Deakin je oženio radnu kolegicu iz Ministarstva, Liviu Stela, u Kairu krajem 1943. Promovisan u pukovnika, on je kasnije radio na pitanjima Jugoslavije iz baze Sekretarijata blizu Barija u Italiji, a 1945-46. se vratio u Jugoslaviju kao prvi sekretar Ambasade. Kao ”stari partizan” uživao je poštovanje rukovodstva vlade i imao je priliku da dosta putuje. Njegov privilegovani status mu je dozvolio pristup liderima i dokumentima, posebno u 1960. kada se sistem liberizovao.
Po povratku u Oxford 1946. Churchill je tražio od Deakina da mu pomogne na pisanju ratne istorije. U isto vrijeme mu se pružila prilika da uspostavi novi koledž za magisterij uz pomoć donacije od jednog miliona britanskih funti, koju je dao francuski biznismen iz Ardena, Antonin Besse. Suma nije bila ni približno dovoljna, pa je Deakin bio prinuđen da godinama izmišlja načine da nađe fondove. Pored ovih problema i naredbi da prati Churchilla na putovanjima, Deakin je uspio izdati knjigu, ”The Brutal Friedship” (Surovo prijateljstvo) 1962, koja je bila studija italijansko-njemačkih odnosa u toku rata.
Deakin se mlad penzionisao 1968. u le Castellet blizu Toulona, nakon što je St. Anthony Colledge već bio poznat i prve žene su primljene na studij 1962. Iz svog prelijepog egzila bi ponekad svratio u London, našao se sa prijateljima i zabavljao ih pričama iz rata. Nadživio ih je dosta, među njima i voljenu ženu Liviju koja je umrla 2001. godine. Do kraja života je bio znatiželjan, veseo i poznat po velikodušnosti da dijeli vrijeme i šampanjac sa bivšim studentima i dugogodišnjim prijateljima.
William Deakin je naravno dobio dosta odlikovanja: DSO (u Britaniji) 1943, Partizansku zvijezdu 1969. i viteštvo 1975. Kao znak poštovanja Margaret Thatcher je pozvala Deakina i McLean-a na Titovu sahranu 1980.
Frederick William Dampier Deakin, akademičar, vojnik i pisac, rođen 3. jula 1913; umro 22. januara 2005. godine.
Prevela s engleskog: Snežana Hassel |