|
Nakon duge i preduge, pasje zime, proljec'e je u mostarsku ”valu” doshlo kao bozhiji dar. I naglo! Vaskolika priroda, najednom, kao da se zaodjenula nekim posebnim sjajem. Zelenilo je postalo zelenije, bijelo bjelje, crveno crvenije, zhuto josh zhuc'e…
Ali, ovaj varavi april ne dozvoljava mashti vasheg kolumniste i mostopisca da se razbukta. On se boji da, od ovoliko uvodnika u ”Mostu” – koje ispisuje iz godine u godinu, iz mjeseca u mjesec (a evo se primiche i 100-ti (stoti) broj nove serije ovog chasopisa), od vas poshtovanih chitalaca, dokazanih mostoljubaca, ne nachini – mostomrsce.
Na taj bi nachin on objesio sebi o vratu kamen koji bi ga vukao zemlji do kraja zhivota. Ako Bog zaista sve mozhe – kazhu, da mozhe, molio bih ga da to ne dopusti, nikad, pa makar se sve drugo protumbalo!
Bajraktari mrzhnje. Jer, on je prema mostomrscima vazda osjec'ao neiskorjenljivi prezir. Isto kao prema bosnomrscima i mostaromrscima. A ima ih, izgleda, i danas kao i prije desetak-petnaest godina. Nakotili se svuda.
Prepoznajemo ih medju nashim politicharima kad na svojim sesijama c'eretaju, prepoznajemo ih u medijima, u uredima i kafanama, na ulicama i stadionima. Kad bi njima, bajraktarima mrzhnje i haosa prepustili – oni bi sve nas, Boshnjake, Srbe, Hrvate, Jevreje i dr. potamanili kao bubashvabe. Oni nemaju milosti ni prema kome, ni prema svom narodu, kamo li prema ovoj zemlji kroz koju su protutnjala sva moguc'a nasilja, okrutnosti i zvjerstva.
Sociolozi i analitichari tvrde da tih mostomrzaca i bosnomrzaca ima u svim sredinama. I medju starovjernicima i novovjernicima, medju ateistima i bivshim komunjarama, esdeaovcima, hadezeovcima, esdeesovcima. Ima ih i medju strancima, predstavnicima medjunarodne zajednice, o-ho-ho!
Bozhe, kako se nekada, u starom sistemu, s ovakvim tipovima moglo lahko i jednostavno boriti, a kako je danas sve zamrsheno i teretli. Ali, valja se s njima hvatati za gushu, pa kome opanci, kome obojci.
|