Ova izlozhba Slobodana Dimitrijevic'a nije retrospektiva u uobichajenom smislu rijechi. Ona ne pokazuje odakle je slikar pocheo. Na slikama nema godina nastanka. To je poznato jedino Slobodanu Dimitrijevic'u. Pa ipak, ovo je revijalna retrospektiva njegovih stvaralachkih interesovanja, i to od onih dana kada je slikar pocheo davati zrela i veoma uspjela umjetnichka ostvarenja. Sve govori o shirini stvaralachkih sposobnosti.
Crtezh ”Starci” je pun linijske deskripcije o tragovima zhivota. Dimitrijevic' je izlozhio niz uspjelih portreta, ali je pravo majstorstvo portretiranja ispoljio u strogom, jednopoteznom akvarelu: Mejra, Isha, Prosjakinja.
Pejzazh slikari biraju, ukoliko ne slikaju neki zamishljeni, ili hipotetichni, ali mrtvu prirodu uvijek sami aranzhiraju. Realistichke mrtve prirode Dimitrijevic' je sadrzhajno obogatio, a gledaoca uvukao u semantichko polje i uputio ka trazhenju poruka: ”Mrtva priroda sa ikonom”, ”Mrtva priroda sa polozhenim glinenim c'upom” chije otvoreno zhdrijelo zjapi na gomilu paprika pred sobom, i koje c'e najvjerovatnije zavrshiti u c'upu kao zimnica, ali poslije slikanja.
Realistichki su slikane i dunje na bijelom stolnjaku. ”Jesen u polju” je u tom pogledu izuzetak kao spontana, ali efektno ostvarena gestulna ekspresionistichka eksplozija, ali dekorativna kao i vec'ina eksponata ovdje.
Posebno je zanimljiv ciklus Dimitrijevic'evih slika ostvarenih na nachin kubizma. Na jednom broju slika objekt na platnu je konstruiran od apstraktnih i geometrijskih oblika. Oni su ovdje konstanta likovnog jezika, a mijenjaju se samo odnosi medu bojama i likovni efekti. Dok se na jednim slikama predmet razlazhe u jedinstvenu likovnu strukturu, ili reducira na geometrijske forme, na drugima se kubistichkim elementima predmet konstruira.
Da se radi o izgradjenom i prostudiranom postupku, lahko je uochljivo po raznovrsnosti motiva koje je Dimitrijevic' obuhvatio svojim kubizmom: ”Mrtva priroda sa krishkama lubenice”, ”Otmica Leukipovih kc'eri”, ”Pozhar”, ”Rugovska igra”, te portreti. Na nekolicini slika figura se u stvaralachkoj igri skoro sasvim gubi, a nju zamjenjuje drama kubistichkih elemenata, u kojoj ima dosta lirskog. Dimitrijevic' se duzhe vrijeme bavi i minijaturnim slikarstvom prizora koji nas na metaforichan i alegorichan nachin upuc'uju na poruku.
|