|
VII
jutro je kradljivac na udaljenosti.
veče takođe.
vidi joj se po disanju.
da sam dan ili noć probušio bih
rupu daleko u dnu bašte.
ništa jednostavnije nego
okrenuti ključ u bravi.
sjever kaže koračaj a jug se diže.
putovanje će dugo trajati.
nazovimo taj ožiljak epidemijom.
nepotrebno je stavljati rukavice.
korjeni su rane na stablu.
VIII
a kad bi sa plafona sišao jutarnji jelen
a ne želja da imenuješ
dan je li stvarno
dan taj most koji odlazi i dolazi.
voda svakako zelena kao
ekran na prvom kompjuteru a svi
glagoli su na drugoj
strani.
davati na tolikoj udaljenosti znači
uzimati.
to je čas koji sam izabrao da
pređem s one strane.
jelen preko puta čini to isto.
rekoh jelen a na izraz
jutra sam mislio i na most što jutru pripada više
od potrebe za skakanjem.
glagol skakati podsjeća me na nekog.
na plafonu se njiše želja za
davanjem ruke riječi koju ona nema.
IX
malo prije noći
počinjemo ponovo s brojanjem.
neke riječi imaju prstenje
neke nemaju.
planina u daljini
ima takođe svoje
dječije računice.
kad bih došla u sedam kaže.
nije zato što se gore
zaokružuju godine
poželjno
produžiti svježinu kože.
odavde se ne vidi da l’ se penju
ili silaze.
ovdje putovanje ima prsten.
X
da li vapno iz dječjeg sna
izbljeđuje žeravicu.
moguće je da su ravnice
preko kojih prelazimo leđa
paukova.
u snu se postaje crn.
kolika razdaljina potiče
od alfabeta u dnu oka.
potrebna je ipak da bi prolaz
postao poželjniji.
potrebna da bi predmeti koje bacimo
postali
tamne karike nestrpljenja.
XI
od kad je magla
zamijenila znameniti noćni
let manje se bacamo na koljena
pred tajnama ove praonice.
ona je iznad mnogih vrtova.
svu vlagu tu dovodi polako.
reklo bi se da je drveće
grananje sjenke.
nauka se ne vara.
žerava silazi s planine.
ne dešava se to prvi put.
Sa francuskog prevela: Jasna Šamić
|