|
”Zashto padaju zvijezde?” pitale smo majku.
”Ne znam ja to, kc'eri, daleko je i beskrajno nebo. Samo se sjec'am da su mi stariji, dok sam josh bila mala, kao i vi, govorili da svaki chovjek ima svoju zvijezdu, i da pad zvijezde mozhe znachiti i nechiji odlazak”, objashnjavala nam je majka.
”A ko bi to mogao umrijeti?” upitale smo skoro u jedan glas.
”Ne znam ja to, djeco, mozhda neko daleko od nas, i zvijezde su daleko”, tjeshila nas je majka.
Gledale smo u visoke zvijezde, uchinilo nam se da je josh jedna bljesnula. Oh, samo da neko ne umre u nashoj porodici, u nashem selu.
Majka je vec' bila u dubokom snu. I Neda je vec' polako tonula u san, a Ljupka je pozheljela da malo porazgovara sa zvijezdom Danicom, koja kao da se priblizhavala mjesecu, ili je to on, kao njihov chuvar, doshao blizhe, da joj neshto zapjevushi. Ljupka je zapamtila gdje se Danica nalazi, prepoznavala ju je po zlatnom repu. Otkud joj taj chudesni zlatni ukras, pitala je prvo sestrice, a zatim i majku, koja joj je objasnila da to ipak nije rep, nego samo jedna duzha zraka, jedan odsjaj.
I u ovoj toploj ljetnoj noc'i, Ljupki se chinilo kao da je i sama medju zvijezdama, kao da Danicu mozhe dodirnuti rukom. Pochela je i tiho pjevushiti. Probudila je i majku, koja se prenula iz sna. Kc'erku je pomilovala po kosi:
”Spavaj, kc'eri moja, ne boj se, tu sam ja, pored tebe!”
”Ne bojim se ja, majko, nicheg se ne bojim, samo bih htjela da malo popricham sa zvijezdom Danicom” odgovorila je Ljupka, a u mislima su joj svjetlucale rijechi, koje je htjela da pretochi u pjesmu. Nije vishe pjevushila, da ih ne probudi, ali i danas se, nakon toliko godina, sjec'a stihova koji su joj navirali, kao mjesechina, u toj chudesnoj noc'i djetinjstva.
Zvijezdo moja, zvjezdice,
sipaj zvjezdanu prashinu u tami.
Nadari srec'u sestrama,
meni i nashoj mami.
A zvijezda Danica kao da se smijeshila, obec'avajuc'i da c'e njenu molbu uslishiti. Pozheljela je srec'u svima, cijelom svijetu, zaboravljajuc'i na strah od noc'nih sjena. Uleprshala je brzo u san, u kojem je osjetila neku toplinu, kao da se nalazila uz zvijezdu Danicu. Samo sijaj, nikad ne gasni, nikad ne padaj!
Iz chudesnog sna probudio ju je cvrkut ptica. Kroz kroshnje treshnje probijale su se zrake radjajuc'eg sunca. Majka i sestre su josh spavale. Ljupka je posmatrala igru sunchevih zraka na njihovim licima.
|